Poruka Prvog predsjedništva, prosinac 2011.
Odabir da budemo zahvalni
Naš Otac na Nebu zapovjedio nam je da budemo sretni u svemu (vidi 1. Solunjanima 5:18) i zahtjeva od nas da se zahvaljujemo za blagoslove koje primamo (vidi NiS 46:32). Znamo kako su sve njegove zapovijedi namijenjene da nas učine sretnima te da kršenje zapovijedi vodi ka bijedi.
Stoga, da bismo bili sretni i izbjegavali bijedu moramo imati zahvalno srce. U svojem smo životu vidjeli vezu između zahvalnosti i sreće. Svi mi voljeli bismo osjećati zahvalnost, no nije lako biti stalno zahvalan u svim životnim kušnjama. Ponekada u našem životu dolazi do bolesti, razočaranja i gubitka voljenih osoba. Zbog naših žalosti teže nam je vidjeti svoje blagoslove i cijeniti blagoslove koje nam je Bog pripremio u budućnosti.
Izazov je brojati svoje blagoslove jer imamo sklonost uzimati ono što je dobro zdravo za gotovo. Kada izgubimo krov nad glavom, hranu za jelo ili toplinu prijatelja i obitelji shvaćamo koliko smo zahvalni trebali biti kada smo ih imali.
Štoviše, ponekad nam je teško biti dovoljno zahvalnima za najveće darove koje primamo: rođenje Isusa Krista, njegovo pomirenje, obećanje uskrsnuća, priliku da uživamo u vječnom životu s našom obitelji, obnovu evanđelja sa svećeništvom i njegovim ključevima. Samo uz pomoć Duha Svetoga možemo početi osjećati što ti blagoslovi znače nama i onima koje volimo. Tek tada možemo se nadati da ćemo biti zahvalni u svemu i izbjegavati vrijeđati Boga nezahvalnošću.
Moramo zamoliti u molitvi da nam Bog, po moći Duha Svetoga, pomogne jasno uvidjeti naše blagoslove čak i posred naših kušnji. On nam može pomoći, po moći Duha, prepoznati i biti zahvalnima za blagoslove koje uzimamo zdravo za gotovo. Ono što je meni najviše pomoglo jest upitati Boga u molitvi: »Možeš li me, molim te, usmjeriti prema nekome kome bih mogao pomoći u tvoje ime?« U pomaganju Bogu da blagoslovi druge pobliže sam promotrio vlastite blagoslove.
Jednom je moja molitva uslišana kada me par kojeg nisam prije poznavao pozvao da pođem s njima u bolnicu. Tamo se nalazila beba koja je bila toliko mala da je mogla stati na dlan moje ruke. U samo nekoliko tjedana života prošla je kroz mnoge operacije. Doktori su rekli roditeljima kako će biti potrebna jedna teža operacija srca i pluća da bi se održao život u tom malenom Božjem djetetu.
Na zahtjev roditelja dao sam bebi svećenički blagoslov. Blagoslov je u sebi sadržavao obećanje o produžetku života. Više od pružanja blagoslova, sam sâm primio blagoslov zahvalnog srca.
Uz Očevu pomoć svi mi možemo odabrati osjećati više zahvalnosti. Možemo ga zamoliti da nam pomogne jasnije uvidjeti naše blagoslove bez obzira na naše okolnosti. Ja sam toga dana cijenio čudo rada mojeg srca i pluća više nego ikada prije. Na putu kući zahvalio sam se na blagoslovima mojoj djeci koje sam mogao jasnije vidjeti kao čudesa ljubaznosti Boga i dobrih ljudi oko njih.
Više od svega, osjetio sam zahvalnost za dokaz pomirenja koje djeluje u životu tih uznemirenih roditelja i u mojem. Vidio sam nadu i čistu ljubav Kristovu kako zrače iz njihovih lica čak i tijekom njihove strašne kušnje. I osjetio sam dokaz kojeg možete osjetiti zatražite li od Boga objavu da vam pomirenje dopusti osjetiti nadu i ljubav.
Svi mi možemo odlučiti zahvaliti se u molitvi i upitati Boga za smjer u služenju drugima u njegovo ime – posebno tijekom ovog razdoblja godine kada slavimo rođenje Spasitelja. Bog Otac dao je svojeg Sina, a Isus Krist je omogućio pomirenje, najveći od svih darova i svakog darivanja (vidi NiS 14:7).
Izražavanje zahvalnosti u molitvi može nam dopustiti da uvidimo veličinu tih blagoslova i sve naše druge blagoslove te da primimo dar zahvalnijeg srca.
© 2011. Intellectual Reserve, Inc. Sva prava pridržana. Printed in Germany. Pravo engleskog izdanja odobreno: 6/10. Pravo prevođenja odobreno: 6/10. Naslov izvornika: First Presidency Message, December 2011. Croatian 09772 119