Poruka Prvog predsjedništva, lipanj 2012.
Pozvani od Boga i podržani od ljudi
Kao članove Crkve često nas se poziva da podržimo ljude na pozivima na kojima služe. Prije mnogo godina, osamnaestogodišnji student pokazao mi je što znači podržavati Gospodinove sluge. Još uvijek sam blagoslovljen njegovim poniznim primjerom.
Tek je krenuo na prvu godinu svojeg studija. Kršten je prije manje od godine dana prije negoli je otišao od kuće kako bi studirao na velikom sveučilištu. Ja sam tamo služio kao njegov biskup.
Kada je školska godina započela ukratko sam ga intervjuirao u biskupovom uredu. Ne sjećam se puno toga s tog prvog razgovora osim da je govorio o svojim izazovima na novom mjestu, no nikada neću zaboraviti naš drugi razgovor.
Zatražio je sastanak u mojem uredu. Iznenadio me kada je rekao: »Možemo li se zajedno pomoliti, i mogu li ja izreći tu molitvu?« Gotovo sam rekao kako sam se već molio, a očekujem da se i on također. Umjesto toga sam se složio.
Započeo je svoju molitvu sa svjedočanstvom kako zna da je biskup pozvan od Boga. Zamolio je Boga da mi kaže što on treba učiniti u situaciji koja nosi veliku duhovnu posljedicu. Mladić je rekao Bogu da je siguran kako biskup već zna njegove potrebe te će mu dati savjet koji treba čuti.
Dok je govorio, određene opasnosti s kojima bi se mogao suočiti pale su mi na pamet. Savjet je bio jednostavan, ali dan s velikom jasnoćom: uvijek se moli, obdržavaj zapovjedi i ne boj se.
Taj je mladić, tek godinu dana u Crkvi, podučavao primjerom što Bog može učiniti s vođom koji je podržan vjerom i molitvama onih koje je pozvan voditi. Taj mi je mladić pokazao moć zakona zajedničke suglasnosti u Crkvi (vidi NiS 26:2). Iako Gospodin poziva svoje sluge objavom, oni mogu djelovati samo nakon što ih podrže oni kojima su pozvani služiti.
Svojim glasom podrške dajemo svečana obećanja. Obećavamo moliti se za Gospodinove sluge i da će ih on voditi i jačati (vidi NiS 93:51). Zavjetujemo se da ćemo tražiti i očekivati osjećaj nadahnuća od Boga u njihovom savjetu i kada god djeluju u svojem pozivu (vidi NiS 1:38).
To će obećanje trebati biti učestalo obnavljano u našem srcu. Vaš učitelj u Nedjeljnoj školi pokušat će podučavati Duhom, no baš kao što biste i vi mogli, vaš bi učitelj mogao činiti greške pred razredom. Međutim, vi možete odlučiti slušati i motriti trenutke kada možete osjetiti nadolazeće nadahnuće. S vremenom ćete primjećivati manje pogrešaka i češće dokaze da Bog podržava tog učitelja.
Kada podignemo ruku da podržimo osobu, obvezujemo se raditi za bilo koju Gospodinovu svrhu koju je osoba pozvana ostvariti. Kada su naša djeca bila malena, moja je supruga pozvana podučavati djecu u našem odjelu. Ne samo da sam podigao svoju ruku kako bih je podržao, već sam se molio za nju i zatražio dopuštenje da joj pomognem. Lekcije koje sam primio o uvažavanju onoga što žene čine i o Gospodinovoj ljubavi za djecu, još uvijek blagoslivljaju moju obitelj i moj život.
Nedavno sam razgovarao s tim mladićem koji je prije mnogo godina podržao svojeg biskupa. Saznao sam da su ga Gospodin i ljudi podržali u njegovom pozivu kao misionara, predsjednika okola i oca. Kada je naš razgovor završio, rekao je: »Još uvijek se svakodnevno molim za vas.«
Možemo odlučiti svakodnevno se moliti za nekoga tko je od Boga pozvan služiti nam. Možemo zahvaliti nekome tko nas je blagoslovio svojom službom. Možemo odlučiti istupiti kada netko koga smo podržali zatraži dragovoljce.1
Oni koji podrže Gospodinove sluge u njegovom kraljevstvu bit će podržani njegovom moći bez premca. Svi trebamo taj blagoslov.
© 2012. Intellectual Reserve, Inc. Sva prava pridržana. Tiskano u Njemačkoj. Pravo engleskog izdanja odobreno: 6/11. Pravo prevođenja odobreno: 6/11. Naslov izvornika: First Presidency Message, June 2012. Croatian. 10366 119