2012.
Posebne potrebe i pružena pomoć
rujna 2012

Poruka za kućno posjetiteljstvo, rujan 2012.

Posebne potrebe i pružena pomoć

Proučite ovaj materijal i, ako je prikladno, porazgovarajte o njemu sa sestrama koje posjećujete. Postavljajte pitanja koja će vam pomoći ojačati vaše sestre te Potporno društvo učiniti aktivnim dijelom vlastitog života.

Pečat Potpornog društva

Vjera, obitelj, potpora

»Potrebe drugih su stalne«, rekao je predsjednik Thomas S. Monson, »i svatko od nas može učiniti nešto da pomogne nekome… Osim ako [ne] izgubimo sebe u služenju drugima, nema previše svrhe za naš vlastiti život.«1

Kao kućne posjetiteljice možemo iskreno upoznati i zavoljeti svaku sestru koju posjećujemo. Služenje onima koje posjećujemo proizaći će na prirodan način iz naše ljubavi za njih (vidi Ivan 13:34–35).

Kako možemo spoznati duhovne i vremenite potrebe naših sestara da bismo im pružili pomoć kada je potrebna? Kao kućne posjetiteljice imamo pravo primiti nadahnuće kada se molimo za ljude koje posjećujemo.

Također je važno održavanje redovitog kontakta s našim sestrama. Osobne posjete, telefonski pozivi, poruke ohrabrenja, e-poruke, sjesti pored nje, iskreni kompliment, posezanje za njom u Crkvi, pomaganje u trenucima bolesti ili potrebe te druga djela služenja pomoći će nam međusobno se paziti i jačati.2

Kućne posjetiteljice zamoljene su izvještavati o dobrobiti, bilo kojim posebnim potrebama sestara i pomoći koja im se pruži. Ovakva vrsta izvješća te naša pomoć našim sestrama pomažu nam pokazati naše sljedbeništvo.3

Iz Svetih pisama

Ivan 10:14–16; 3. Nefi 17:7, 9; Moroni 6:3–4

Iz naše povijesti

Međusobno služenje oduvijek je bilo u srži kućnog posjetiteljstva. Kroz stalno služenje pružamo ljubaznost i prijateljstvo koji nadmašuju mjesečne posjete. Naša briga je ono što je važno.

»Moja je želja zamoliti naše sestre da se prestanu brinuti o telefonskom pozivu, tromjesečnoj ili mjesečnoj posjeti«, rekla je Mary Ellen Smoot, 13. vrhovna predsjednica Potpornog društva. Zamolila nas je da se »umjesto toga usredotočimo na brigu o krhkim dušama«.4

Predsjednik Spencer W. Kimball (1895–1985) je naučavao: »Ključno je da služimo jedan drugome u kraljevstvu.« Ipak, uočio je da ne treba svako služenje biti herojsko. »Tako često naša se djela služenja sastoje od jednostavnog ohrabrenja ili pružanja… pomoći u svjetovnim zadacima«, rekao je, »ali kakvi li se veličanstveni rezultati mogu dobiti… od malih, ali promišljenih djela!«5

© 2012. Intellectual Reserve, Inc. Sva prava pridržana. Tiskano u Njemačkoj. Pravo engleskog izdanja odobreno: 6/11. Pravo prevođenja odobreno: 6/11. Naslov izvornika Visiting Teaching Message, September 2012. Croatian. 10369 119

Napomene

  1. Thomas S. Monson, »Što sam učinio za nekoga danas?« Lijahona, studeni 2009, 85.

  2. Vidi Handbook 2: Administering the Church (2010), 9.5.1.

  3. Vidi Handbook 2, 9.5.4.

  4. Mary Ellen Smoot, Daughters in My Kingdom: The History and Work of Relief Society (2011), 117.

  5. Teachings of Presidents of the Church: Spencer W. Kimball (2006), 82.

Što mogu učiniti?

  1. Tražim li osobno nadahnuće da bih saznala kako se odazvati na duhovne i vremenite potrebe svake sestre koju sam zadužena paziti?

  2. Kako sestre na koje pazim znaju da brinem o njima i njihovoj obitelji?