Poruka Prvog predsjedništva, rujan 2014.
Jesmo li pripravni?
U susjedstvu gdje sam nekada živio i služio Crkva je vodila projekt uzgoja peradi, gdje su kao osoblje radili prvenstveno dobrovoljci iz mjesnih odjela. Većinu vremena projekt se provodio učinkovito opskrbljujući biskupovo skladište tisućama svježih jaja i stotinama kilograma peradi za hranu. Međutim, u nekoliko prilika biti dobrovoljac gradskih farmera nije značilo samo žuljave ruke, nego i frustracije srca i uma.
Primjerice, nikada neću zaboraviti trenutak kada smo okupili mladiće Aronovog svećeništva kako bismo imali proljetno čišćenje. Naši oduševljeni i energični mladići okupili su se i za tili čas iskorijenili, sabrali i zapalili velike količine korova i otpada. Uz svijetlo ognja, jeli smo vruće hotdogove i čestitali si na dobro obavljenom poslu.
Međutim, postojao je samo jedan poguban problem. Buka i vatra tako su uzbunile nježnu populaciju od 5000 položenih kvočki da se većina njih počela iznenada mitariti te su prekinule s polaganjem. Nakon toga smo im dopustili nešto korova kako bismo proizveli više jaja.
Niti jedan član Crkve koji je pomogao onima u potrebi nikada neće zaboraviti to iskustvo ili zažaliti zbog njega. Marljivost, štedljivost, samodostatnost i dijeljenje s drugima nisu novi za nas.
Trebali bismo se sjetiti da bi najbolji sustav skladištenja za svaku obitelj Crkve bio imati zalihu hrane, odjeće i, gdje je to moguće, drugih životnih potrepština. Gospodinovo skladište uključuje vrijeme, talente, vještine, sućut, posvećeni materijal te financijska sredstva vjernih članova Crkve. Ta su sredstva dostupna biskupu za pomoć onima u potrebi.
Potičemo sve svece posljednjih dana da budu mudri u svojem planiranju, oprezni u svojem životu, te da izbjegavaju prekomjeran i nepotreban dug. Mnogi bi ljudi mogli prebroditi financijske poteškoće u svom životu da su uskladištili svoje zalihe hrane i odjeće te da su bili bez dugova. Danas možemo vidjeti da su neki ovaj savjet slijedili obrnuto: imaju zalihu dugova, a ne hrane.
Ponavljam riječi Prvog predsjedništva od prije nekoliko godina:
»Mnogo se godina savjetuje svecima posljednjih dana da se pripreme za nevolje stavljajući na stranu nešto novca. To neizmjerno povećava sigurnost i dobrobit. Svaka obitelj ima odgovornost skrbiti za svoje potrebe koliko je moguće.
Potičemo vas, gdje god živjeli u svijetu, da se pripremite za nevolje pregledavajući stanje svojih financija. Potičemo vas da budete skromni u svojim rashodima; disciplinirajte se u svojim kupnjama kako biste izbjegli dug. Otplatite dug što brže možete i oslobodite se toga ropstva. Redovito štedite nešto novca kako biste postepeno izgradili financijsku rezervu.«1
Jesmo li pripravni za hitne slučajeve u našim životima? Jesu li naše vještine savršene? Živimo li promišljeno? Jesu li nam naše zalihe pri ruci? Jesmo li poslušni Božjim zapovijedima? Odgovaramo li na naučavanja proroka? Jesmo li spremni dati svoje stvari siromašnima, potrebitima? Jesmo li izravnali račune s Gospodinom?
Živimo u potresnom vremenu. Budućnost je često nepoznata; stoga nam dolikuje da se pripremimo za neizvjesnost. Kada dođe vrijeme za odluku, završeno je vrijeme za pripremu.
© 2014. Intellectual Reserve, Inc. Sva prava pridržana. Tiskano u Njemačkoj. Pravo engleskog izdanja odobreno: 6/14. Pravo prevođenja odobreno: 6/14. Naslov izvornika: First Presidency Message, September 2014. Croatian. 10869 119
Naučavanja iz ove poruke
Razmišljajući o potrebama onih koje posjećujete, sjetite se načina na koje im možete pomoći da postanu samodostatniji u zaposlenju, financijama, zalihama hrane ili pripravnosti za hitne slučajeve. Promislite o vještinama koje biste s njima mogli podijeliti, kao npr. vrtlarenje ili upravljanje novcem, što bi ih ojačalo da slijede savjet predsjednika Monsona.