Poruka Prvog predsjedništva, prosinac 2015.
Odvojite vrijeme za Spasitelja
Još je jedan Božić pred nama, a njime će nam osvanuti i nova godina. Čini se kao da smo još jučer slavili Spasiteljevo rođenje i donosili odluke.
Jesmo li, među odlukama koje smo donijeli za ovu godinu, odlučili odvojiti vrijeme u našim životima i mjesto u našim srcima za Spasitelja? Bez obzira na to koliko smo dosada bili uspješni u toj odluci, uvjeren sam da svi mi želimo biti još bolji. Ovo božićno vrijeme savršeno je za pregled i obnovu naših nastojanja.
U našim užurbanim životima, dok se toliko nekih drugih stvari bori za našu pozornost, ključno je da se svjesno, predano potrudimo kako bismo doveli Krista u naše živote i domove. I ključno je da mi, poput mudraca s Istoka, ostanemo usredotočeni na njegovu zvijezdu te »dođemo i štujemo ga.«1
Kroz naraštaje vremena, Isusova je poruka bila ista. Petru i Andriji na obalama Galilejskog mora rekao je: »Pođite za mnom.«2 Filipu je došao poziv: »Hajde za mnom.«3 Levitu koji je sjedio u carinarnici došla je uputa: »Hajde za mnom.«4 I vama će, ali i meni, ako poslušamo, doći taj isti poziv: »Hajde za mnom.«5
Dok danas idemo njegovim koracima i oponašamo njegov primjer, imamo priliku blagosloviti živote drugih. Isus nas poziva da dajemo od sebe: »Evo, Gospod traži srce i duh voljan.«6
Postoji li netko za komu biste trebali pružiti uslugu ovog Božića? Postoji li netko tko očekuje vaš posjet?
Prije mnogo godina, platio sam božićni poziv u domu jedne starije udovice. Dok sam bio ondje, netko je pozvonio na vrata. Na vratima je stajao vrlo zaposlen i istaknut liječnik. Nije bio pozvan, točnije, jednostavno je osjetio poziv posjetiti usamljenu pacijenticu.
U to vrijeme, srca onih kojima je ograničen izlazak, žude za posjetom. Jednog Božića, dok sam bio u posjeti bolnici, sjedio sam i razgovarao s pet starijih žena među kojima je najstarija imala 101 godinu. Bila je slijepa, ali je prepoznala moj glas.
»Biskupe, malo kasnite ove godine!«, rekla je. »Mislila sam da nećete ni doći.«
Proveli smo prekrasno vrijeme zajedno. No, jedan je pacijent, čeznutljivo gledajući kroz prozor, neprestano ponavljao: »Znam da će me moj dječak doći vidjeti danas.« Pitam se hoće li jer proteklih Božića nije niti nazvao.
Još uvijek imamo vremena u ovoj godini pružiti ruku pomoći, srce ispunjeno ljubavlju i dobrovoljni duh – drugim riječima slijediti primjer koji nam je pružio naš Spasitelj te služiti onako kako bi on želio da služimo. Dok god mu služimo, nećemo odustati od prilike, kako je to učinio hotelijer starih,7 odvojiti vrijeme u našim životima i mjesto u našim srcima za njega.
Možemo li shvatiti veličanstveno obećanje koje se nalazi u poruci koju su anđeli poslali pastirima na polju: » Donosim vam radosnu vijest… Danas vam se… rodio Spasitelj – Krist, Gospodin«?8
Dok razmjenjujemo darove za Božić, sjetimo se, cijenimo i primimo najveći od svih darova – dar našeg Spasitelja i Otkupitelja, mogućnost vječnoga života.
»Jer, što koristi čovjeku pokloni li mu se dar, a on dara ne prima? Gle, ne raduje se on onomu što mu se dalo, niti se raduje onomu tko je darovatelj dara.«9
Slijedimo ga, služimo mu, štujmo ga i primajmo u naše živote darove koje nam šalje kako bismo mogli biti, prema riječima oca Lehija, »obujmljeni u naručju ljubavi njegove«.10
© 2015. Intellectual Reserve, Inc. Sva prava pridržana. Tiskano u Njemačkoj. Pravo engleskog izdanja odobreno: 6/15. Pravo prevođenja odobreno: 6/15. Naslov izvornika: First Presidency Message, prosinac 2015. Croatian. 12592 119
Naučavanje iz ove poruke
Predsjednik Monson poziva nas »da se svjesno, predano potrudimo kako bismo doveli Krista u naše živote i domove.« Razmotrite raspraviti s onima koje podučavate na koji se način oni mogu svjesno potruditi individualno i kao obitelj. Mogli biste razmotriti i to da ih zamolite da razmisle o određenoj osobi ili obitelji koju bi htjeli posjetiti ovog Božića ili služiti joj. »Još uvijek imamo vremena u ovoj godini pružiti ruku pomoći, srce ispunjeno ljubavlju i dobrovoljni duh.«