Poruka vodstva područja
Blagoslovi zakona desetine
Prije mnogo godina, kao predsjednik kolčića, predsjednik Gordon B. Hinckley intervjuirao je čovjeka za hramsku preporuku. Kada je predsjednik Hinckley upitao čovjeka plaća li punu desetinu, čovjek je iskreno odgovorio da ne plaća zato što ima previše dugova. Predsjednik Hinckley osjetio se nadahnutim reći mu da neće moći otplatiti svoje dugove dok ne plati desetinu.
On je kasnije ispričao predsjedniku Hinckleyju da u nekoliko sljedećih godina, koliko se god trudio, nije uspio smanjiti svoj dug. Naposljetku, on i njegova žena su zaključili da će iskušati Gospodinovo obećanje. Čovjek je izvijestio: »Nekako, na način koji ne možemo sasvim razumjeti, Gospodin nas je blagoslovio. Nije nam nedostajalo ono što smo mu dali i prvi put u mnogo godina smanjujemo svoj dug.« On i njegova žena napokon su mogli živjeti unutar svojih mogućnosti, ali još važnije, mogli su osjećati mir iz spoznaje da dostojno održavaju svoju obvezu prema Gospodinu.1
Kao novi biskup, i ja sam imao iskustvo sa savjetovanjem člana o desetini. Novi obraćenik mi se obratio s ozbiljnom dilemom: nije imao dovoljno novca da plati svoj porez na dohodak i svoju desetinu. Jednostavno sam upitao: »Vjerujete li da je evanđelje istinito?« Potvrdio je da vjeruje i zatim je brzo došao do zaključka da je njegovo priznato svjedočanstvo bilo njegov odgovor. Nekoliko tjedana kasnije ponovno mi je prišao i izvijestio da je njegov računovođa učinio grešku u pripremanju njegovog poreza zaboravljajući iskoristiti prosjek dohotka. Njegov račun za porez bio je smanjen u iznosu desetine koju je platio. Vjerujem da je vjera ovog dobrog brata pobudila nebo da potakne njegovog računovođu s ovom novom idejom, prosvjetljenjem za koje vjerujem da se inače ne bi dogodilo.
Mi plaćamo desetinu s vjerom više nego novcem. Boga više zanima naša poslušnost i učinak koji ona ima na našu dušu kada izjavimo da plaćamo punu desetinu, nego iznos koji plaćamo. To pokazuje da vjerujemo u Boga i njegova obećanja. Ne možemo biti poput čovjeka koji je sjedio pred vatrom i rekao: »Daj mi toplinu i dat ću ti drva.« Moroni je podučio: »Nećete primiti svjedočanstvo dok se ne iskuša vjera vaša.«2
Evanđelje ne slijedi logiku čovjeka. Razmotrite: »Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji«,3 »slabi [će] postidjeti mudre«,4 »tko zbog mene izgubi svoj život, sačuvat će ga«5 i »blaženije je davati nego primati«.6 Nigdje ova duhovna ironija nije očitija nego kad se radi o zakonu desetine zato što zaista imamo više kada dajemo više. To je stoga što čovjekovi putevi nisu Božji putevi, a Bog je za kormilom.
Desetina nikad nije teret, već radije blagoslov zato što nam je uvijek bolje s Gospodinom kao našim suradnikom nego da idemo sami. Desetina otključava duhovno pouzdanje koje omogućuje mnoge druge blagoslove, kao duhovnu osjetljivost, zahvalnost i dobrotvornost. Ukratko, poslušnost zakonu desetine omogućava vremenitu zaštitu i duhovan mir kako naše pouzdanje pred Bogom jača.7
Također bih dodao da, prema mojem iskustvu, plaćanje velikodušnog posnog prinosa također rezultira divnim blagoslovima. Dobro bi nam došlo biti velikodušni u našim naporima da pomognemo nesretnijima i Gospodin će biti velikodušan prema nama.
Bog nam želi pomoći u svim aspektima našeg života budemo li poslušni njegovim zapovijedima, primijenimo li vjeru i vjerujemo li u njegove obećane blagoslove.