Poruka vodstva područja
Jedno u Kristu – graditi mostove
Nedavno sam pročitao fiktivnu priču o dva brata koji su živjeli na susjednim farmama i došli u sukob. Nakon što su desetljećima dijelili alate, dobra i zemlju, njihova je suradnja došla kraju. Započelo je malim nesporazumom koji je izrastao u veliko neslaganje, ljutnju i tjedne šutnje.
Jednoga je jutra stolar koji je tražio posao na nekoliko dana pokucao na vrata starijega brata. »Mogu li vam s nečim pomoći?« upitao je stolar s kutijom za alat pod rukom.
Stariji je brat rekao: »Da! Pogledajte preko potoka onu farmu. Ona pripada mome mlađem bratu. Prošloga je tjedna on iskopao širi kanal za vodu što je prouzročilo stvaranje vrlo širokog potoka između naših farmi. Molim vas da mi izgradite nešto tako da ne moramo preko puta gledati jedan drugoga.«
Stolar je rekao: »Mislim da razumijem situaciju. Mogu vam pomoći.« S time je stolar započeo rad i utrošio je cijeli dan mjereći, pileći i zabijajući čavle.
U sumrak se stariji brat vratio na potok upravo kada je stolar završavao svoj zadatak. Brat se nije mogao ni nadati onome što je vidio. Bio je to most koji se protezao s jedne obale potoka na drugu. Predivno je izgledao! Na njegovo iznenađenje, njegov je mlađi brat prešao most da se susretne s njim s velikim osmjehom i svojim rukama široko raširenima da ga zagrli.
»Ti si zaista ponizan i dobar, brate moj. Nakon svega što sam ti učinio i rekao, ti i dalje pokazuješ da naš odnos nikada ne može biti prekinut! Jako mi je žao zbog mojega ponašanja«, rekao je mlađi brat dok ga je grlio.
Okrenuli su se i ugledali stolara kako vješa svoju kutiju s alatom o svoje rame. »Ne, čekajte! Ostanite nekoliko dana. Imam puno drugih projekata za vas«, rekao je stariji brat.
»Volio bih ostati«, rekao je stolar, »ali imam mnogo drugih mostova za izgraditi!«
Naš je Spasitelj izgradio most koji vodi do života i sreće. Kroz Njega pronalazimo nadu, vodstvo i vječni život. On je primjer kako brinuti za druge s ljubavlju i pravom nakanom. Prihvaćajući jedni druge sa svim našim jedinstvenim talentima, pogreškama, razlikama i navikama, otvorit ćemo vrata Kristovom pozivu da ga slijedimo. Savezi koje sklapamo predstavljaju mostove i prijelaze koji nas ujedinjuju s drugima i s njime. Prijeđimo s njime pojedinačno i kolektivno sve rijeke i prepreke koji nas međusobno razdvajaju.
Neovisno o našoj trenutnoj poziciji, našoj boji, kulturi, profesiji, društvenom i bračnom statusu ili seksualnoj orijentaciji, svi smo mi braća i sestre. Pripadamo i trebamo jedni druge. On nas sve voli. Svi smo mi Božja djeca i svatko je od nas odlučio doći na ovu Zemlju. Ne možemo to učiniti sami. Možemo biti jedno, unatoč našim razlikama; i zbog toga što smo različiti, trebamo jedni druge!
»Ako smo doista učenici Gospodina Isusa Krista, posegnut ćemo s ljubavlju i razumijevanjem prema svim našim bližnjima u bilo koje vrijeme.«1
Svatko od nas tko je odlučio kročiti stazom učeništva, zajedno s našim nadolazećim naraštajem i cjelodnevnim misionarima, slijedi ovo naučavanje i uzdiže se prema pozivu proroka da sabire Izrael i bude Jedno u Kristu. »Sabiranje je Izraela najveći izazov, najveći povod i najveće djelo na Zemlji danas.«2 Posebno smo zahvalni na energiji, viziji i želji naših mladih ljudi da podmetnu leđa i izgrade nove mostove. Trebamo sve raspoložive ljude i sve ruke da podižu. Trebamo sve.
Uvijek slušajmo Kristovo kucanje i otvorimo vrata. Pouzdajmo se u njega i gradimo mostove koji posežu prema svoj Božjoj djeci, ujedinjuju ih i iscjeljuju.
Toliko je snage kada su srca isprepletenau jedinstvu i uzajamnoj ljubavi.3 Ovo je jedno djelo. To je Božje djelo. Ključno je da se svi okupimo i radimo u ljubavi i jedinstvu.4 O tome svjedočim u njegovo ime, ime Isusa Krista. Amen.