Poruka vodstva područja
Voljeti svu Božju djecu
Ponekad se može činiti teškim, također kroz razne situacije u svijetu, voljeti svu Božju djecu. Doživljavamo kako novi ljudi i nove kulture dolaze u naša društva. Većina dolazi u potrazi za boljim i sigurnijim okolnostima. Ovaj se oblik kretanja među ljudima odvijao kroz ljudsku povijest.
Jesmo li bolji u izražavanju dobrodošlice ljudima koji dolaze iz drugačijih okolnosti nego što su ljudi bili prije nas? Jesmo li bolji danas u ljubavi prema svoj Božjoj djeci, bez obzira tko su i koje razlike mogu donijeti u naš život?
»Jer ovo je poruka koju smo čuli od početka: ljubimo jedan drugoga.« To je zapovijed da »ljubi[mo] jedan drugoga«, a za one koji uspiju u tome postoji obećani blagoslov: »Tko vrši njegove zapovijedi ostaje u Bogu… I po tome, po Duhu što nam ga dade, spoznajemo da on ostaje u nama.«
Dok volimo svu Božju djecu, iz kojih god okolnosti dolaze, koje god slabosti ili snage posjeduju, koju god nacionalnost, vjeru, boju i spol imaju, imamo obećanje da će Duh Gospodnji ostati u nama. Drugim riječima to je dar koji nam pomaže da postanemo više poput Krista i pomaže nam činiti dobro ljudima oko nas na isti način kao što bi to on činio. Težnja za time pomoći će ne samo onima koje zavolimo, već će također blagosloviti nas sretnijim, ispunjenijim životom. Nakon što smo učinili sve što možemo i pokušali voljeti sve što možemo i svakoga koga možemo, on će uskočiti i pomoći nam ostvariti ostatak, čak i toliko da volimo one koji bi mogli biti naši neprijatelji.
Iz Svetih pisama znamo da savršena ljubav odbacuje svaki strah. Ista svetopisamska referenca podučava nas da smo, ako volimo druge na način na koji ih Spasitelj voli, »ispunjen[i]… dobrotvornošću, a to je vječna ljubav« i »sva su djeca jednaka za [njega]« i on nas sve voli »savršenom ljubavlju«.
Ono što možemo osjećati po pitanju razlika između sebe i druge Božje djece, situacija je s kojom se suočavamo samo tijekom našega zemaljskog života. U vječnom će gledištu stvari biti drugačije. »Čovjek… je rođen od nebeskih roditelja,« i svi smo mi bili slični, a oni osjećaju jednaku ljubav za nas, u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
Kroz Pomirenje Isusa Krista možemo postati poput našega Nebeskog Oca. On nas sve voli, kao što očekuje da volimo jedni druge.
»Kada je Isus bio na Zemlji, stalno je pomagao onima koji su bili izostavljeni, zanemareni ili zlostavljani. Kao njegovi sljedbenici, mi moramo učiniti isto! Vjerujemo u slobodu, ljubaznost i poštenje za svu Božju djecu.
Svi smo mi braća i sestre, svatko od nas dijete brižnoga Oca na Nebu. Njegov Sin, Gospodin Isus Krist, poziva sve da dođu k njemu, ʻcrna [i] bijela… zasužnjena [i] slobodna… muško [i] ženskoʼ (2 Nefi 26:33). Svaki sin i kći Božja zaslužuje poštovanje, bez obzira koja je njihova boja ili uvjerenje. Pokažimo ljubav za svu Božju djecu.«
»Bog voli svu svoju djecu; on ih poznaje po imenu.
Diljem cijelog širokog svijeta, njegova je ljubav ista.
On blagoslivlja svoju djecu darovima blistavima i lijepima.
Ljepote prirode znakovi su da mu je stalo.
Bog voli svu svoju djecu; velike blagoslove on šalje.
Dio smo njegove obitelji i možemo biti prijatelji.
Njegova ljubaznost i briga pomogli su mi vidjeti
kako mogu voljeti druge kao što je on volio mene.«