Uzorak za jedinstvo u Isusu Kristu

predsjednik Russell M. Nelson

predsjednik Crkve Isusa Krista Svetaca posljednjih dana

Dok se ujedinjujemo u Isusu Kristu poput naroda u 4 Nefiju, naša želja da budemo jedno nadilazi naše razlike i vodi k sreći.

Živimo u doba kada se nadiruća plima razdora i rasprava širi svijetom. Potpomognute tehnologijom i poticane od strane ljudi čija su srca ohladnjela, te sile razdora prijete ispuniti naša srca prezirom i iskvariti našu komunikaciju sukobom. Veze u zajednicama se prekidaju. Bjesne ratovi.

U tom kontekstu, istinski sljedbenici Isusa Krista čeznu za mirom i aktivno nastoje izgraditi drugačiju vrstu društva – onog koje je utemeljeno na učenjima Isusa Krista. S tim ciljem, Gospodin nam je dao odgovornost: »Budite jedno; a ako niste jedno, niste moji« (Nauk i savezi 38:27). Doista, jedinstvo je obilježje istinite Crkve Isusa Krista.

Kako djelujemo protiv sila podjele i sukoba? Kako postižemo jedinstvo?

Srećom, 4 Nefi u Mormonovoj knjizi daje nam primjer. U tom je poglavlju ukratko zabilježen način na koji je narod živio nakon što ih je Spasitelj posjetio, podučio i uspostavio svoju Crkvu među njima. Taj zapis pokazuje kako je taj narod postigao blaženo i mirno jedinstvo te daje nam uzorak koji možemo slijediti kako bismo sami postigli to isto jedinstvo.

Obraćenje

U 4 Nefiju 1:1 čitamo: »Učenici Isusovi osnovaše crkvu Kristovu u svim zemljama unaokolo. I [narod] dođ[e] k njima, i istinski se pokaja[] za grijehe svoje.«

Ujedinjujemo se oko Gospodina i Spasitelja Isusa Krista. Dok svaka osoba uči o Isusu Kristu, njegovu evanđelju i njegovoj Crkvi, Duh Sveti svjedoči o istini u srcu svake osobe. Svatko od nas tada može prihvatiti Spasiteljev poziv da imamo vjeru u njega i slijedimo ga pokajanjem.

Tako započinje putovanje obraćenja pojedinca – daleko od sebičnih i grešnih želja i prema Spasitelju. On jest temelj naše vjere. I dok se svatko od nas oslanja na njega u svakoj misli (vidi Nauk i savezi 6:36), on postaje ujedinjujuća moć i utjecaj u našem životu.

Savezi

Zapis u 4 Nefiju dalje navodi kako oni koji su došli u Crkvu i pokajali se za svoje grijehe »bijahu kršteni u ime Isusovo; i oni također primiše Duha Svetoga« (4 Nefi 1:1). Stupili su u savez – poseban, obvezujući odnos – s Bogom.

Kada sklapamo i obdržavamo saveze, uzimamo Gospodinovo ime na sebe kao pojedinci. Osim toga, uzimamo njegovo ime na sebe kao narod. Svi koji sklapaju saveze i nastoje ih obdržavati postaju Gospodinov narod, njegova predraga svojina (vidi Izlazak 19:5). Tako putujemo putem saveza i pojedinačno i skupno. Naš savezni odnos s Bogom daje nam zajedničku svrhu i zajednički identitet. Dok se vežemo za Gospodina, on nam pomaže imati naša »srca isprepletena u jedinstvu i u ljubavi uzajamnoj« (Mosija 18:21).

Poštenje, jednakost i pomaganje siromašnima

Zapis u 4 Nefiju nastavlja: »Ne bijaše sukoba ni prepiranja među njima, i svaki čovjek postupaše pravično jedan s drugim.

I oni imahu sve zajedničko među sobom; zato ne bijaše ni bogatih ni siromašnih, ni zasužnjenih ni slobodnih, već svi bijahu učinjeni slobodnima i dionicima nebeskog dara.«(4 Nefi 1:2–3).

U našim vremenitim poslovima Gospodin želi da budemo pošteni i pravedni jedni prema drugima te da ne varamo jedni druge niti iskorištavamo jedni druge (vidi 1 Solunjanima 4:6). Kako postajemo bliži Gospodinu, »neće[mo] imati želju povrijediti jedan drugoga, nego živjeti miroljubivo, te pružati svakomu čovjeku prema onome što mu pripada.« (Mosija 4:13).

Gospodin nam je također zapovjedio brinuti se za siromašne i potrebite. Trebamo »udjeljivati od imetka svojega« kako bismo im pomogli, u skladu s našom sposobnošću da to učinimo, bez da ih osuđujemo (vidi Mosija 4:21–27).

Svatko od nas treba »cijeni[ti] brata svojega kao samoga sebe« (Nauk i savezi 38:24). Ako želimo biti Gospodinov narod i biti ujedinjeni, ne samo da moramo postupati jedni prema drugima kao jednakima, već također moramo uistinu gledati jedni na druge kao jednake i osjećati u svojem srcu da smo jednaki – jednaki pred Bogom, jednake vrijednosti i jednakog potencijala.

Poslušnost

Sljedeća lekcija iz 4 Nefija dolazi ovim jednostavnim izrazom: »Hođahu prema zapovijedima koje primiše od Gospoda svojega i Boga svojega« (4 Nefi 1:12).

Gospodin je podučio te ljude svojem nauku, dao im zapovijedi i pozvao sluge da im poslužuju. Jedna od njegovih svrha u činjenju toga bila je osigurati da među njima ne bude prepiranja (vidi 3 Nefi 11:28–29; 18:34).

Naša poslušnost Gospodinovim naučavanjima i njegovim slugama ključna je kako bismo postali ujedinjeni. To uključuje našu predanost da budemo poslušni zapovijedi da se pokajemo kad god podbacimo i pomognemo jedni drugima dok nastojimo činiti bolje i biti bolji svaki dan.

Zajednički sastanak

Nadalje, učimo da su ljudi u 4 Nefiju »[nastavili] u postu i molitvi, i u čestom sastajanju i na molitvu i na slušanje riječi Gospodnje« (4 Nefi 1:12).

Moramo se sastajati zajedno. Naši tjedni sastanci bogoštovlja važna su prilika za nas da pronađemo snagu, i pojedinačno i skupno. Blagujemo sakrament, učimo, molimo se, pjevamo zajedno i podržavamo jedni druge. Druga okupljanja također pomažu poticati osjećaj pripadnosti, prijateljstva i zajedničke svrhe.

Ljubav

Zapis u 4 Nefiju tada nam daje ono što je vjerojatno veliki ključ za sve ovo – ono bez čega stvarno jedinstvo nije moguće dostići: »Ne bijaše nikakva sukoba u zemlji, uslijed ljubavi Božje koja prebivaše u srcima naroda« (4 Nefi 1:15).

Osobni mir postignut je kada, u poniznoj podložnosti, uistinu ljubimo Boga. To je najveća i prva zapovijed. Voljeti Boga više od bilo koga ili ičega drugog stanje je koje donosi pravi mir, utjehu, pouzdanje i radost. Dok razvijamo ljubav prema Bogu i Isusu Kristu, ljubav prema obitelji i bližnjima prirodno će uslijediti.

Najveća radost koju ćemo ikada iskusiti događa se kada smo obuzeti ljubavlju prema Bogu i svoj njegovoj djeci.

Dobrotvornost, čista Kristova ljubav, protuotrov je za sukob. To je glavna karakteristika istinskog sljedbenika Isusa Krista. Kada se ponizimo pred Bogom i molimo svom energijom svojeg srca, on će nam udijeliti dobrotvornost (vidi Moroni 7:48).

Dok svi nastojimo iskreno doživjeti i osjećati ljubav prema Bogu u našim srcima, čudo jedinstva činit će nam se potpuno prirodnim.

Božanski identitet

Naposljetku, narod je u 4 Nefiju pokazao znak jedinstva koji zaslužuje našu pozornost: »Ne bijaše razbojnika, ni ubojica, niti bijaše Lamanaca, niti ikakvih -aca; već oni bijahu jedno, djeca Kristova, i baštinici kraljevstva Božjeg« (4 Nefi 1:17).

Etikete koje su dijelile narod stotinama godina povukle su se pred trajnijim i oplemenjujućim identitetom. Vidjeli su sebe – i sve druge – u skladu sa svojim odnosom s Nebeskim Ocem i Isusom Kristom.

Raznolikost i razlike mogu nam biti dobre i značajne. No naši najvažniji identiteti su oni koji se odnose na naše božansko porijeklo i svrhu.

Prvo i najvažnije, svatko je od nas Božje dijete. Drugo, kao član Crkve, svatko od nas je dijete saveza. I treće, svatko je od nas učenik Isusa Krista. Potičem sve nas da ne dopustimo bilo kojem drugom identifikatoru da »istisne, zamijeni ili preuzme prioritet nad ove tri trajne oznake«.

Budite jedno

Gospodin je sve pozvao da dođu k njemu. Ima mjesta za svakoga. Možemo se razlikovati u našim kulturama, politici, etničkim pripadnostima, preferencijama i na mnoge druge načine. No kada se ujedinimo u Isusu Kristu, takve razlike blijede u njihovu značaju i zamijenjene su našom prevladavajućom željom da postanemo jedno – kako bismo mogli biti njegovi.

Ozbiljno razmislite o lekcijama podučenim u 4 Nefiju te o njihovoj primjeni u svojim životima. Dok svatko od nas nastoji uklopiti ove ključne elemente jedinstva u svoj život, za nas se, kao što je bilo i za njih, može reći: »Doista ne mogaše biti sretnijega naroda među svim narodima koji bijahu stvoreni rukom Božjom« (4 Nefi 1:16).

© 2024 by Intellectual Reserve, Inc. All rights reserved. Tiskano u Njemačkoj. Pravo engleskog izdanja odobreno: 6/19. Pravo prevođenja odobreno: 6/19. Naslov izvornika: Monthly Liahona Message, October 2024. Croatian. 19359 119