1. Nekoć davno, davno, znajte,
posred skromne štalice,
za milo dijete majka savi
postelju od slamice.
Marija ta majka bje,
Krist to ljupko djetešce.
2. Dijete da će poslat’ s neba,
Otac tada odluči.
Da dobri pastir bude nama,
ljubavi nas poduči.
Tu noć svi su anđeli,
pjesmom radost pronijeli.