1. Kad on se vrati, hoće li
nebeski čut’ se poj?
Jel’ zima će il’ proljeće
tad bit’ na zemlji svoj?
I hoće li zablistati
na nebu zvijezde sjaj,
dan otjerati mrklu noć,
osvijetlit’ čitav kraj?
U zagrljaj svoj dječicu
on tad će pozvati,
jer jednom već je rekao:
»Pustite da dođu mi!«
2. Kad on se vrati, hoću li
bit’ posve spreman ja
to lice drago gledati
što blagošću mi sja?
Ja svjetlost svijetu pružit ću
baš svaki novi dan,
da milošću poželi bit’
moj bližnji obasjan.
Krist reći će mi s ljubavlju
u dan taj blaženi:
»U zagrljaj moj privij se,
vjerni slugo maleni.«