»Glasovi Obnove: Sabiranje u Ohiju«, Dođi i slijedi me – za dom i crkvu: Nauk i savezi 2025. . (2025.)
»Sabiranje u Ohiju«, Dođi i slijedi me – za dom i crkvu: 2025.
Glasovi Obnove
Sabiranje u Ohiju
Kirtland Village [Selo Kirtland], Al Rounds
Phebe Carter
Među mnogim svetcima koji su se tijekom 1830-tih sabrali u Ohiju bila je Phebe Carter. Ona se priključila Crkvi u sjeveroistočnim Sjedinjenim Državama u svojim srednjim dvadesetim godinama, iako se njezini roditelji nisu priključili. Kasnije je zapisala o svojoj odluci da se preseli u Ohio i ujedini sa svetcima:
»Moji su se prijatelji, poput mene, čudili mojoj odluci, no nešto u meni nukalo me na to. Tugu svoje majke kada sam odlazila od kuće gotovo da i nisam mogla podnijeti, a da nije bilo duha u meni, na kraju bih odustala. Moja mi je majka rekla da bi me radije vidjela pokopanu nego kako idem tako sama u bešćutni svijet.
‘[Phebe]’, rekla je dojmljivo, ‘hoćeš li mi se vratiti otkriješ li da je mormonizam lažan?’
Odgovorila sam: ‘Da, majko; hoću.’ (…) Moj je odgovor ublažio njezinu nevolju, no rastanak nam je prouzročio veliku tugu. Kada je došlo vrijeme za moj odlazak, nisam se usudila pozdraviti; stoga sam svakome od njih napisala oproštajne poruke i ostavila ih na svojem stolu; otrčala sam niz stepenice i uskočila u kočiju. Tako sam ostavila voljeni dom svojeg djetinjstva kako bih povezala svoj život s Božjim svetcima.«
U jednoj je od tih oproštajnih poruka Phebe napisala:
»Voljeni roditelji – uskoro ću napustiti svoj roditeljski krov na neko vrijeme… ne znam na koliko dugo – no ne bez osjećaja zahvalnosti za prijaznosti koje sam primala od svojeg djetinjstva do sadašnjeg trenutka – no čini se da Providnost to sada nalaže drugačije nego do sada. Predajmo sve ovo u ruke Providnosti i budimo zahvalni što nam je bilo dopušteno zajedno živjeti tako dugo pod tako povoljnim okolnostima kakve smo imali, vjerujući da će sve djelovati za naše dobro ljubimo li Boga vrhunski. Shvatimo da se možemo moliti jednome Bogu koji će čuti iskrene molitve svih svojih stvorenja i dati nam ono što je najbolje za nas…
Majko, vjerujem da je Božja volja za mene da pođem na zapad i već sam dugo uvjerena da je bila takva. Sada se otvorio put… vjerujem da je Duh Gospodnji to učinio što je dovoljno za sve. O, nemoj biti zabrinuta za svoje dijete; Gospod će me utješiti. Vjerujem da će se Gospodin skrbiti o meni i pružiti mi ono što je najbolje… Idem jer moj Učitelj poziva – učinio mi je moju dužnost jasnom.«