Glasovi Obnove

Zatvor u Libertyju

Dok je bio utamničen u Libertyju u Missouriju, Joseph Smith primio je pisma u kojima je bio obaviješten o opasnom stanju svetaca posljednjih dana koji su bili istjerani iz države prema guvernerovoj naredbi. Bolno je pismo došlo od njegove supruge Emme. Njezine riječi, i Josephova pisma kao odgovor na njih, izražavali su i njihovu patnju i njihovu vjeru tijekom tih teških trenutaka u crkvenoj povijesti.

Joseph Smith i drugi bili su pritvoreni u ovom zatvoru u zimu 1838. – 1839.

Pismo Emme Smith Josephu Smithu, 7. ožujka 1839.

Dragi mužu,

imajući priliku poslati po prijatelju, pokušavam pisati, no neću u cijelosti pokušati zapisati svoje osjećaje jer situacija u kojoj si ti – zidovi, rešetke i zasuni, valjajuće rijeke, tekući potoci, uzdižuća brda, poniruće doline i rasprostranjene ravnice koje nas dijele te okrutna nepravda koja te najprije bacila u tamnicu i još uvijek te drži tamo, uz mnogo toga drugoga za razmotriti – postavlja moje osjećaje daleko od toga da ih se može opisati.

Da nije bilo svjesne nevinosti i izravnog posredovanja božanskog milosrđa, vrlo sam sigurna da nikada ne bih mogla izdržati prizore patnje kroz koje sam prošla… no i dalje sam živa i još uvijek voljna patiti i više ako je volja prijaznih Nebesa da to učinim zbog tebe.

Trenutno smo svi dobro, osim Fredericka koji je dosta bolestan.

Mali Alexander koji mi je sada u naručju jedan je od najboljih mališana koje si ikada vidio u svojem životu. Tako je snažan da će uz pomoć stolice trčati po cijeloj sobi…

Nitko osim Boga ne poznaje osvrte mojih misli i osjećaje mojeg srca kada sam napustila našu kuću i dom te gotovo sve što posjedujemo osim naše dječice, i započela svoje putovanje odlaskom iz države Missouri, ostavljajući te zatvorenog u tom samotnom zatvoru. No prisjećanje je više nego što to ljudska narav može podnijeti…

Nadam se da nam bolji dani tek predstoje… Ja sam uvijek privrženo tvoja,

Emma Smith

Pismo Josepha Smitha Emmi Smith, 4. travnja 1839.

Draga – i privržena – ženo,

četvrtak je navečer, sjedim baš kada sunce zalazi, dok virimo kroz rešetke ovog turobnog zatvora, kako bih ti pisao, da ti obznanim svoju situaciju. Vjerujem da je sada nekih pet mjeseci i šest dana otkako sam pod zlom paskom stražara noću i danju, te unutar ovih zidova, rešetki i škripećih željeznih vrata turobnoga, tamnoga i prljavog zatvora. Ovo pismo pišem s osjećajima poznatim samo Bogu. Razmatranja uma pod ovim okolnostima prkose peru ili jeziku ili anđelima da ih opišu ili oslikaju, ljudskome biću koje nikada nije proživjelo to što mi proživljavamo… Za svoje se izbavljenje oslanjamo na Jahvinu ruku i nikoga drugog, a ako on to ne učini, budi uvjerena da to neće biti učinjeno jer u ovoj je državi velika žeđ za našom krvlju; ne stoga što smo krivi za bilo što… Draga moja Emmo, stalno razmišljam o tebi i djeci… Želim vidjeti malog Fredericka, Josepha, malu Juliju, malog Alexandera, malenu Joanu i starog bojnika [obiteljskog psa]… Rado bih odavde do tebe hodao bosonog i glavogol te polugol kako bih te vidio, a smatrao bih to velikim zadovoljstvom i ne bi mi bilo teško… Srčano podnosim sve svoje ugnjetavanje, kao i oni koji su sa mnom; ni jedan se od nas nije još pokolebao. Želim [da] ne dopustiš da me [naša djeca] zaborave. Reci im da ih otac voli savršenom ljubavlju, i čini sve što može kako bi pobjegao rulji i došao k njima… Reci im da im otac poručuje kako moraju biti dobra djeca i poslušna svojoj majci…

Tvoj,

Joseph Smith ml.

Napomene

1. »Letter from Emma Smith, 7 March 1839«, Letterbook 2, 37., josephsmithpapers.org; pisanje, interpunkcija i gramatika standardizirani.

2. »Letter to Emma Smith, 4 April 1839«, 1. – 3., josephsmithpapers.org; pisanje, interpunkcija i gramatika standardizirani.

3. Joseph i njegovi suradnici bili su uhićeni 31. listopada 1838. te ih je danonoćno čuvala dobro naoružana straža. Nakon uvodnog suđenja u Richmondu u Missouriju bili su odvedeni u zatvor u Libertyju 1. prosinca.