»Dodatak C: Trojica svjedoka«, Dođi i slijedi me – za pojedince i obitelji: Mormonova knjiga 2020. (2020.)
»Dodatak C«, Dođi i slijedi me – za pojedince i obitelji: 2020.
Dodatak C
Trojica svjedoka
Više od pet godina – od vremena prvog posjeta anđela Moronija Josephu Smithu do 1829. – Joseph je bio jedina osoba kojoj je bilo dopušteno vidjeti zlatne ploče. To je dovelo do žestoke kritike i progona od onih koji su vjerovali da obmanjuje ljude. Stoga zamislite radost koju je Joseph osjetio kada je, dok je prevodio Mormonovu knjigu, spoznao da će Gospodin dopustiti drugima vidjeti ploče te da će i oni »posvjedočiti o istinitosti knjige i onoga što je u njoj« (2 Nefi 27:12–14; vidi i 2 Nefi 11:3; Eter 5:2–4).
U lipnju 1829., Oliver Cowdery, David Whitmer i Martin Harris zatražili su dopuštenje da budu trojica svjedoka o kojima je Mormonova knjiga prorokovala. Gospodin im je odobrio njihovu želju (vidi NiS 17) te je poslao anđela koji im je pokazao ploče. Ovi su muškarci postali poznati kao Trojica svjedoka, a njihovo je pisano svjedočanstvo uključeno u svaki primjerak Mormonove knjige.1
Predsjednik Dallin H. Oaks objasnio je zašto je svjedočanstvo trojice svjedoka tako dojmljivo: »Svjedočanstvo trojice svjedoka o Mormonovoj knjizi ističe se u velikoj snazi. Svaki od njih trojice imao je pregršt razloga i prilika odreći se svojeg svjedočanstva da je ono bilo lažno ili dvosmisleno govoriti o detaljima da je bilo koji bio netočan. Kao što je dobro znano, zbog razmirica ili ljubomore koje su uključivale druge vođe Crkve, svaki od ovih trojice svjedoka bio je isključen iz Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana oko osam godina nakon objavljivanja njihovog svjedočanstva. Sva su trojica krenuli svojim zasebnim putem, bez zajedničkog interesa da podrže fiktivno nastojanje. Ipak, do kraja njihovog života – u razdobljima u rasponu od 12 do 50 godina nakon njihovog isključenja – nijedan od tih svjedoka nije zastranio od svojeg objavljenog svjedočanstva niti rekao išta što bi ičime moglo zasjeniti njegovu istinitost.«2
Dok kraja su svojeg života trojica svjedoka bili nepokolebljivi u svojoj vjernosti svojim svjedočanstvima o Mormonovoj knjizi.
Oliver Cowdery
Nakon što je ponovno kršten u Crkvi i nedugo prije njegove smrti, Olivera je posjetio misionar, starješina Jacob Gates, koji je prolazio kroz Richmond u Missouriju na svojem putu služenja misije u Engleskoj. Starješina Gates upitao je Olivera o njegovom svjedočanstvu o Mormonovoj knjizi. Sin starješine Gatesa prepričao je Oliverovu reakciju:
»Tako ga propitkivati činilo se da je vrlo duboko dirnulo Olivera. Nije odgovorio ni riječ, već je ustao iz svoje ležaljke, pošao do police s knjigama, uzeo prvo izdanje Mormonove knjige, otvorio svjedočanstvo Trojice svjedoka i na najsvečaniji način pročitao riječi kojima je pridodano njegovo ime, gotovo dvadeset godina ranije. Okrenuvši se mojem ocu rekao je: ‘Jacob, želim da zapamtiš što ti govorim. Ja sam čovjek koji umire i koju bih korist imao kada bih ti rekao laž? Znam’, rekao je, ‘da je ova Mormonova knjiga prevedena darom i moću Božjom. Moje su oči vidjele, moje uši čule i moje je razumijevanje produbljeno pa znam da je ono o čemu svjedočim istinito. Nije to bio san, nikakvo isprazno zamišljanje mojega uma – bilo je stvarno.’« 3
David Whitmer
U svojim je poznim godinama David Whitmer postao svjestan glasina da je zanijekao svoje svjedočanstvo o Mormonovoj knjizi. Kao odgovor na ove optužbe, David je ponovno potvrdio svoje svjedočanstvo u pismu koje je objavljeno u mjesnim novinama, Richmond Conservator:
»Da svijet može znati istinu, sada želim, stojeći ovdje u samom sutonu života, i u strahu pred Bogom, jednom zauvijek dati ovu izjavu za javnost:
da nikada nisam ni u jednom trenutku zanijekao to svjedočanstvo niti ijedan njegov dio, koje je toliko dugo bilo objavljivano s tom knjigom, kao jedan od trojice svjedoka. Oni koji me najbolje poznaju, dobro znaju da sam se uvijek držao tog osvjedočenja. I kako nijedan čovjek nikada ne bi bio obmanut mojim trenutnim stavovima ili sumnjao u njih po pitanju istoga, ponovno potvrđujem istinu svih svojih izjava, koje su tada iznesene i objavljene.
‘Tko ima uho za čuti, neka čuje’, nije to bila obmana! Što je zapisano, zapisano je – a onaj koji čita, neka razumije.«4
Martin Harris
Poput Olivera Cowderyja, Martin Harris je napustio Crkvu na neko vrijeme, no naposljetku je ponovno kršten. U svojim je poznim godinama bio poznat po tome da je nosio primjerak Mormonove knjige pod svojom rukom i svjedočio o njezinoj istinitosti svima koji su htjeli slušati: »Znam da je Mormonova knjiga doista istinita. I premda bi svi ljudi zanijekali istinu te knjige, je se ne usuđujem to učiniti. Moje je srce odlučno. O Bože, moje je srce odlučno! Ne bih mogao znati iskrenije ili sigurnije nego što to znam.«5
George Godfrey, Martinov poznanik, napisao je: »Nekoliko sati prije svoje smrti… upitao sam [Martina] ne osjeća li da je postojao, barem dio, prevare i obmane u onome što je napisano i rečeno o objelodanjivanju Mormonove knjige, a on je odgovorio kao što je to uvijek činio… te rekao: ‘Mormonova knjiga nije izmišljotina. Znam što znam. Vidio sam što sam vidio te sam čuo ono što sam čuo. Vidio sam zlatne ploče s kojih je Mormonova knjige napisana. Anđeo se ukazao meni i drugima te je posvjedočio o istinitosti tog zapisa, a da sam bio voljan na krivokletstvo i lažno se zakleti u odnosu na svjedočanstvo koje sada iznosim, bio bih bogat čovjek, no nisam mogao svjedočiti drugačije nego što jesam i sada to činim jer su te stvari istinite.’«6
»Onoliko svjedoka koliko mu se učini dobrim«
Svjedočanstva trojice svjedoka posebice su dojmljiva uzimajući u obzir njihova iskustva i u Crkvi i izvan nje.7 Kroz sve to, Oliver, David i Martin nikada nisu prestali svjedočiti o onome što su doživjeli i iznositi svjedočanstvo da je Mormonova knjige prevedena darom i moću Božjom. I oni nisu bili jedini.
U drevna je vremena Nefi izjavio: »Gospod će Bog krenuti s iznošenjem na vidjelo riječi knjige; i ustima onoliko svjedoka koliko mu se učini dobrim utvrdit će riječ svoju; i jao onomu tko odbaci riječ Božju« (2 Nefi 27:14). Uz proroka Josepha Smitha i trojicu svjedoka, Gospodin je odabrao osmoricu drugih svjedoka da vide ploče. I njihovo je svjedočanstvo također uključeno u svaki primjerak Mormonove knjige. Poput Olivera, Davida i Martina, osmorica su svjedoka ostala odana svojim svjedočanstvima o Mormonovoj knjizi i svojem svjedočenju o zlatnim pločama.
William E. McLellin bio je rani obraćenik u Crkvu koji je osobno poznavao mnoge od svjedoka Mormonove knjige. William je naposljetku napustio Crkvu, no nastavio je biti duboko sklon dojmljivim svjedočanstvima koja je čuo od svjedoka.
»Sada bih upitao«, McLellin je napisao pred kraj svojeg života, »što li ću učiniti s takvim oblakom vjernih svjedoka koji iznose tako razumna pa ipak svečana svjedočanstva? Ovi su muškarci, dok su bili na vrhuncu života, vidjeli viđenje anđela i iznijeli svoje svjedočanstvo svim ljudima. Osmorica su muškaraca vidjeli ploče i opipali ih. Stoga su ovi muškarci znali ono za što su izjavili da je u potpunosti istina. I to dok su bili mladi, a sada kada su stari oni izjavljuju isto.«8
Iako mi nismo vidjeli zlatne ploče poput trojice svjedoka, možemo crpsti snagu iz njihovih svjedočanstava. Čak i kada je njihova reputacija bila osporavana, a njihova sigurnost i životi dovedeni u opasnost zbog njihovih svjedočanstava, ovi su čestiti muškarci hrabro ostali odani svojem svjedočenju do samog kraja.