»12. – 18. travnja. Nauk i savezi 37–40: ‘Ako niste jedno, niste moji’«, Dođi i slijedi me – za pojedince i obitelji: Nauk i savezi 2021. (2020.)
»12. – 18. travnja. Nauk i savezi 37–40«, Dođi i slijedi me – za pojedince i obitelji: 2021.
12. – 18. travnja
Nauk i savezi 37–40
»Ako niste jedno, niste moji«
Bilježiti dojmove dok proučavate jedan je od načina na koji možete biti poslušni Božjem savjetu da »pohranjujte mudrost« (Nauk i savezi 38:30).
Zabilježiti svoje dojmove
Crkva je prvim svecima bila više od mjesta na kojem će čuti neku propovijed nedjeljom. Kroz svoje objave Josephu Smithu, Gospodin je opisao Crkvu riječima poput stvar, kraljevstvo, Sion i, dosta često, djelo. To je mogao biti dio onoga što je privuklo mnoge od prvih članova Crkve. Koliko god su voljeli obnovljeni nauk Crkve, mnogi su također željeli nešto čemu bi mogli posvetiti svoj život. Ipak, Gospodinova zapovijed svecima 1830. da se saberu u Ohiu nekima nije bila lagana za slijediti. Za ljude poput Phebe Carter, ona je značila ostaviti udoban dom radi nepoznate granice (vidi odsjek »Glasovi Obnove« na kraju ovog kratkog pregleda). Danas možemo jasno vidjeti što su ti sveci mogli vidjeti samo okom vjere: Gospodin je imao velike blagoslove koji su ih čekali u Ohiu.
Potreba za sabiranjem u Ohiu odavno je prošla, no sveci se i danas ujedinjuju oko iste stvari, istog djela: »uspostaviti Sion« (Nauk i savezi 39:13). Poput tih prvih svetaca, mi odbacujemo »brige svjetovne« (Nauk i savezi 40:2) jer imamo povjerenja u Gospodinovo obećanje: »Primit ćeš… blagoslov toliko veliki kakav nikada nisi poznavao« (Nauk i savezi 39:10).
Pogledaj i djelo Sveci, 1:109–111.
Ideje za osobno proučavanje Svetih pisama
Što je Joseph Smith prevodio 1830.?
Gospodin se u ovom stihu pozivao na rad Josepha Smitha na nadahnutoj reviziji Biblije koju se sada naziva »prijevodom«. Kada je Joseph primio objavu zabilježenu u odsjeku 37, dovršio je nekoliko poglavlja knjige Postanka i upravo je saznao za Henoka i njegov grad Sion (vidi Postanak 5:18–24; Mojsije 7). Neka od načela koja je Gospodin podučio Henoka slična su onima koje je objavio u odsjeku 38.
Bog nas sabire kako bi nas blagoslovio.
Gospodin je završio svoju zapovijed o sabiranju u Ohiu rekavši: »Gle, ovdje je mudrost« (Nauk i savezi 37:4). No nisu svi odmah vidjeli mudrost u tome. U odsjeku 38 Gospodin je detaljnije objavio svoju mudrost. Što vi učite iz stihova 11–33 o blagoslovu sabiranja? Članovima Crkve više se ne zapovijeda da se sabiru preseljenjem na jednu lokaciju; na koje se načine mi danas sabiremo? Kako se ovi blagoslovi primjenjuju na nas?
Dok čitate ostatak odsjeka, potražite odlomke koji su možda pomogli svecima steći vjeru koja im je bila potrebna za poslušnost Božjoj zapovijedi da se saberu u Ohiu. Također razmislite o zapovijedima koje je on dao vama i vjeri koja vam je potrebna da ih obdržavate. Sljedeća bi pitanja mogla voditi vaše proučavanje:
-
Što pronalazite u stihovima 1–4 što vam pruža pouzdanje u Gospodina i njegove zapovijedi?
-
Kako vam stih 39 može pomoći da budete poslušni Božjim zapovijedima čak i kada one zahtijevaju žrtvu?
Što još pronalazite?
Nauk i savezi 38:11–13, 22–32, 41–42
Budem li pripravan, ne trebam se bojati.
Sveci su se već suočili s mnogim oprečnostima, a Gospodin je znao da ih još dolazi (vidi Nauk i savezi 38:11–13; 28–29). Kako bi im pomogao da se ne plaše, objavio je dragocjeno načelo: »Budete li pripravni, nećete se bojati« (Nauk i savezi 38:30). Odvojite trenutak da biste promislili o izazovima s kojima se suočavate. Tada, dok proučavate odsjek 38, poslušajte poticaje od Duha o načinima na koje se možete pripremiti za izazove kako se ne biste trebali bojati.
Pogledajte i govor »Ne uznemirujte se« Ronalda A. Rasbanda, Ensign ili Lijahona, studeni 2018., 18–21.
Brige svjetovne ne smiju me omesti u poslušnosti Božjoj riječi.
Pročitajte odsjeke 39–40, uključujući povijesne podatke u zaglavljima odsjeka te razmotrite na koje bi se načine iskustvo Jamesa Covela moglo primijeniti na vas. Na primjer, sjetite se trenutaka kada vaše »srce… bijaše ispravno pred [Gospodinom]« (Nauk i savezi 40:1). Kako ste bili blagoslovljeni zbog svoje vjernosti? Također razmislite s kojim se »briga[ma] svjetovni[m]« suočavate (Nauk i savezi 39:9; 40:2). Što pronalazite u ovim odsjecima što vas nadahnjuje biti dosljednije poslušni?
Pogledajte i Mateja 13:3–23.
Ideje za obiteljsko proučavanje Svetih pisama i kućnu večer
-
Nauk i savezi 37:3Kako biste pomogli članovima svoje obitelj razumjeti žrtvu koju su sveci podnijeli sabiranjem u Ohiu, mogli biste pregledati zemljopisnu kartu priloženu ovom kratkom pregledu.
-
Nauk i savezi 38:22Kako možemo učiniti Isusa Krista »zakonodav[cem]« naše obitelji? Kako nas slijeđenje njegovih zapovijedi čini »slobod[nim] narod[om]«?
-
Nauk i savezi 38:24–27Kako biste podučili djecu što znači »budite jedno«, mogli biste im pomoći prebrojati članove vaše obitelji i porazgovarati o tome zašto je svaka osoba važna u vašoj obitelji. Naglasite da ste zajedno jedna obitelj. Mogli biste pomoći svojoj djeci nacrtati velik broj 1 na plakatu i ukrasiti ga imenima i crtežima ili slikama svakog člana obitelji. Također, mogli biste na plakatu napisati ono što ćete učiniti kako biste bili više ujedinjeni kao obitelj. Mogli biste također pročitati Mojsija 7:18.
-
Nauk i savezi 38:29–30Mogli biste raspraviti o nedavnim obiteljskim ili osobnim iskustvima za koje je potrebna priprema. Kako je vaša priprema utjecala na to iskustvo? Za što Gospodin želi da se pripremimo? Kako nam spremnost može pomoći da se ne bojimo? Što možemo učiniti da bismo se pripremili?
-
Nauk i savezi 40Što nama znači izraz »brige svjetovne« (stih 2)? Postoje li ikakve svjetovne brige koje nas sprječavaju u primanju Božje riječi »s veseljem«? Kako ćemo ih prevladati?
Za više ideja za podučavanje djece, pogledajte ovotjedni kratki pregled u priručniku Dođi i slijedi me – za Malu školu.
Predložena pjesma: »Isus reče: ‘Voli sve!’«, Dječja pjesmarica, 39
Glasovi Obnove
Sabiranje u Ohiu
Među mnogim svecima koji su se 1830. sabrali u Ohiu bila je Phebe Carter. Ona se priključila Crkvi u sjeveroistočnim Sjedinjenim Državama u svojim srednjim dvadesetim godinama, iako se njezini roditelji nisu priključili. Kasnije je zapisala o svojoj odluci da se preseli u Ohio i ujedini sa svecima:
»Moji su se prijatelji, poput mene, čudili mojoj odluci, no nešto u meni nukalo me na to. Tugu svoje majke kada sam odlazila od kuće gotovo da i nisam mogla podnijeti, a da nije bilo duha u meni, na kraju bih odustala. Moja mi je majka rekla da bi me radije vidjela pokopanu nego kako idem tako sama u bešćutni svijet.
‘[Phebe]’, rekla je dojmljivo, ‘hoćeš li mi se vratiti otkriješ li da je mormonizam lažan?’
Odgovorila sam: ‘Da, majko; hoću.’ (…) Moje je odgovor ublažio njezinu nevolju, no prouzročio nam još i veću tugu radi rastanka. Kada je došlo vrijeme za moj odlazak, nisam se usudila pozdraviti; stoga sam svakome od njih napisala oproštajne poruke i ostavila ih na svojem stolu; otrčala sam niz stepenice i uskočila u kočiju. Tako sam ostavila voljeni dom svojeg djetinjstva kako bih povezala svoj život s Božjim svecima.«1
U jednoj je od tih oproštajnih poruka Phebe napisala:
»Voljeni roditelji – uskoro ću napustiti svoj roditeljski krov na neko vrijeme… ne znam na koliko dugo – no ne bez osjećaja zahvalnosti za prijaznosti koje sam primala od svojeg djetinjstva do sadašnjeg trenutka – no čini se da Providnost to sada nalaže drugačije nego do sada. Predajmo sve ovo u ruke Providnosti i budimo zahvalni što nam je bilo dopušteno zajedno živjeti tako dugo pod tako povoljnim okolnostima kakve smo imali, vjerujući da će sve djelovati za naše dobro ljubimo li Boga vrhunski. Shvatimo da se možemo moliti jednome Bogu koji će čuti iskrene molitve svih svojih stvorenja i dati nam ono što je najbolje za nas…
Majko, vjerujem da je Božja volja za mene da pođem na zapad i već sam dugo uvjerena da je bila takva. Sada se otvorio put… vjerujem da je Duh Gospodnji to učinio što je dovoljno za sve. O, nemoj biti zabrinuta za svoje dijete; Gospod će me utješiti. Vjerujem da će se Gospodin skrbiti o meni i pružiti mi ono što je najbolje… Idem jer moj Učitelj poziva – učinio mi je moju dužnost jasnom.«2