ikona misli

Misli za imati na umu

Čitanje poezije iz Starog zavjeta

U knjigama Starog zavjeta koje dolaze prije Knjige o Jobu nalazimo uglavnom priče – pripovjedačka izvješća kojima se opisuju povijesni događaji s duhovnog gledišta. Noa je izgradio korablju, Mojsije je izbavio Izrael, Ana se molila da dobije sina i tako dalje. Počevši s Jobom otkrivamo drugačiji stil pisanja budući da su se starozavjetni pisci okrenuli poetskom izražavanju kako bi izrazili duboke osjećaje ili monumentalna proroštva na nezaboravan način.

Već smo vidjeli nekoliko primjera poezije na nekoliko mjesta u povijesnim knjigama Starog zavjeta. Od Knjige o Jobu pa nadalje vidjet ćemo ih puno više. Knjiga o Jobu, Psalmi i Mudre izreke gotovo su u cijelosti poezija, kao što su i dijelovi zapisa proroka poput Izaije, Jeremije i Amosa. Stoga što je čitanje poezije drugačije od čitanja priče, za njezino je razumijevanje često potreban drugačiji pristup. Evo nekih misli koje bi vaše čitanje poezije Starog zavjeta mogle učiniti smislenijim.

Upoznavanje hebrejske poezije

Prvo, moglo bi vam pomoći imati na umu da hebrejska poezija u Starom zavjetu nije temeljena na rimi, poput nekih drugih oblika poezije. Iako su ritam, igra riječima i ponavljanje zvukova uobičajene značajke drevne hebrejske poezije, oni se obično gube u prijevodu. Međutim, jedna značajka koju ćete primijetiti jest ponavljanje misli ili ideja, ponekad zvano »paralelizam«. Ovaj stih iz Izaije sadrži jednostavan primjer:

• Odjeni se snagom svojom, o Sione!

• Odjeni se najsjajnijim haljinama, Jeruzaleme, grade sveti (Izaija 52:1).

U Psalmu 29 nalaze se mnogi paralelni stihovi – evo jednog primjera:

• Čuj! Jahve u sili,

• Jahve u veličanstvu (Psalam 29:4).

Evo slučaja kada znanje da je drugi stih paralelan s prvim zapravo čini odlomak lakšim za razumjeti:

• Zato dadoh da vam zubi čisti ostanu u svim gradovima vašim,

• Ostavih vas bez kruha u svim selima vašim (Amos 4:6).

U ovim primjerima ideja se ponavlja s malim razlikama. Ovom se tehnikom može naglasiti ponavljana ideja dok se koriste razlike kako bi je se potpunije opisalo ili razvilo.

U drugim slučajevima, dva paralelna izraza koriste sličan izričaj kako bi prenijela suprotstavljene ideje, kao u ovom primjeru:

• Blag odgovor ublažava jarost,

• a riječ osorna uvećava srdžbu (Izreke 15:1).

Paralelizam se nije dogodio slučajno. Pisci su ga namjerno uveli. To im je omogućilo da izraze duhovne osjećaje ili istine na način koji im se činio i snažnim i predivnim. Stoga, kada u starozavjetnom zapisu primijetite paralelizam, postavite si pitanja kako vam on pomaže razumjeti piščevu poruku. Na primjer, što je Izaija pokušavao reći uspoređujući »snag[u]« s »najsjajnijim haljinama« te »Sion[]« s »Jeruzalem[om]« (Izaija 52:1)? Što možemo zaključiti o izrazu »blag odgovor« ako znamo da je »riječ osorna« njegova suprotnost (Izreke 15:1)?

muškarac zapisuje na svitak

Krijepi dušu moju, Walter Rane

Hebrejska poezija kao novi prijatelj

Moglo bi vam biti korisno usporediti čitanje poezije s upoznavanjem nove osobe. Na primjer, mogli biste čitanje starozavjetne poezije usporediti s upoznavanjem nekoga iz daleke zemlje i strane kulture tko ne govori istim jezikom kao i mi – i tko je, igrom slučaja, više od dvije tisuće godina star. Ova će osoba vjerojatno reći nešto što u početku ne razumijemo, no to ne znači da nam ona nema ništa dragocjeno za reći. Uz malo strpljenja i ponešto sućuti, naš novi poznanik može naposljetku postati dragi prijatelj. Samo nam je potrebno malo vremena zajedno, nastojeći vidjeti stvari s njegove točke gledišta. Mogli bismo čak i otkriti da se naša srca zapravo prilično dobro međusobno razumiju.

Stoga, kada po prvi put čitate odlomak iz, na primjer, Izaije, smatrajte to svojim prvim upoznavanjem s novim poznanikom. Upitajte se: »Koji je moj općeniti dojam?« Kako se osjećate zbog ovoga odlomka – čak i ako ne razumijete svaku riječ? Tada ga ponovno pročitajte, nekoliko puta ako je moguće. Neki ljudi pronalaze dodatno značenje čitanjem odlomaka naglas. Zamijetite određene riječi koje je Izaija odabrao, posebice riječi koje slikaju sliku u vašim mislima. Kako se osjećate zbog tih slika? Što slikovni prikazi dočaravaju o Izaijinim osjećajima? Čim više proučavate riječi ovih starozavjetnih pjesnika, tim ćete više otkrivati da su oni namjerno odabirali svoje riječi i tehnike kako bi iskazali duboku duhovnu poruku.

Pjesme mogu biti predivni prijatelji jer nam pomažu razumjeti naše osjećaje i iskustva. Starozavjetne su pjesme posebice dragocjene jer nam pomažu razumjeti naše najvažnije osjećaje i misli – one koje su povezane s našim odnosom s Bogom.

Dok proučavate poeziju u Starom zavjetu, upamtite da je proučavanje Svetih pisama najdragocjenije kada vodi k Isusu Kristu. Tražite simbole, slikovite prikaze i istine koje grade vašu vjeru u njega. Slušajte poticaje Duha Svetoga dok proučavate.

Mudrosna književnost

Jedna je kategorija starozavjetne poezije ono što znanstvenici nazivaju »mudrosna književnost«. Job, Mudre izreke i Propovjednik spadaju u ovu kategoriju. Dok se u Psalmima izražavaju osjećaji hvaljenja, oplakivanja i štovanja, mudrosna književnost usmjerena je na bezvremene savjete ili duboka, filozofska pitanja. Na primjer, u Knjizi o Jobu istražuje se Božja pravda i razlozi iza ljudske patnje. U Mudrim izrekama nude se savjeti o tome kako dobro živjeti, uključujući mudre izreke sabrane i predavane od ranijih naraštaja. I u Propovjedniku se propitkuje svrha samog života – kada se sve čini prolazno i nasumično, gdje nalazimo istinsko značenje? O mudrosnoj književnosti mogli biste misliti kao o promišljenim razgovorima s nadahnutim mentorima koji iznose neka opažanja o Bogu i svijetu koji je on stvorio, a možda vam i pomognu shvatiti te stvari malo bolje nego što ste ih shvaćali ranije.