»Misli za imati na umu: Proroci i proroštvo«, Dođi i slijedi me – za pojedince i obitelji: Stari zavjet 2022. (2021.)
»Misli za imati na umu: Proroci i proroštvo«, Dođi i slijedi me – za pojedince i obitelji: 2022.
Misli za imati na umu
Proroci i proroštvo
U tradicionalnoj kršćanskoj raspodjeli Starog zavjeta, posljednji odsjek (Izaija do kraja Malahije) zove se »Proroci«.1 Ovaj odsjek, oko jedne četvrtine Starog zavjeta, sadrži riječi Božjih ovlaštenih slugu, koji su govorili s Gospodinom, a zatim su govorili za njega, iznoseći njegovu poruku narodu negdje između 900. i 500. g. pr. Kr.2
Proroci i proroštvo igraju glavnu ulogu kroz cijeli Stari zavjet. Patrijarsi Abraham, Izak i Jakov vidjeli su viđenja i govorili s nebeskim glasnicima. Mojsije je razgovarao s Bogom licem i licem te je priopćavao njegovu volju djeci Izraelovoj. U Prvoj i Drugoj knjizi o kraljevima prepričavaju se nezaboravna djela i poruke proroka Ilije i Elizeja. U Starom se zavjetu također govori o proročicama poput Mirjam (vidi Izlazak 15:20) i Debore (vidi Suci 4) zajedno s drugim ženama blagoslovljenima duhom proroštva, poput Rebeke (vidi Postanak 5:21–23) i Ane (vidi 1 Samuel 1:20–2:10). I iako Psalme nisu napisali formalni proroci, i oni su ispunjeni duhom proroštva, posebice zbog radovanja Mesijinom dolasku.
Ništa od toga nije iznenađujuće svecima posljednjih dana. Zapravo, u obnovljenom evanđelju Isusa Krista podučava nas se da proroci nisu samo zanimljiv dio povijesti, već ključan dio Božjeg nauma. Iako bi neki mogli gledati na proroke kao svojstvene za starozavjetna vremena, mi ih vidimo kao nešto što nam je zajedničko sa starozavjetnim vremenima.
Ipak, čitanje poglavlja iz Izaije ili Ezekiela moglo bi se doimati drugačije od čitanja poruke trenutnog predsjednika Crkve s Općeg sabora. Ponekad može biti teško vidjeti da su drevni proroci nama imali nešto za reći. Naposljetku, svijet u kojem živimo danas puno je drugačiji od onoga u kojem su oni propovijedali i prorokovali. I činjenica da imamo živućeg proroka mogla bi nametnuti pitanje: zašto je vrijedno nastojanja – a potrebno je nastojanje – da se čitaju riječi drevnih proroka?
Oni nam imaju nešto za reći
Većim dijelom ljudi danas nisu primarno slušateljstvo starozavjetnih proroka. Ti su proroci imali neposredne brige koje su rješavali u svojem vremenu i na svojem mjestu – baš kao što proroci posljednjih dana rješavaju naše neposredne brige danas.
U isto vrijeme, proroci također mogu gledati onkraj neposrednih briga. Kao prvo, oni naučavaju vječne istine značajne za svako doba. I, blagoslovljeni objavom, oni vide veću sliku, šire gledište Božjeg djela. Na primjer, Izaija nije mogao upozoriti ljude samo svojeg doba na njihove grijehe – mogao je također pisati o izbavljenju za Izraelce koji su živjeli 200 godina kasnije te slično podučavati o izbavljenju koje sav Božji narod traži. Uz to, mogao je pisati proroštva za koja se, čak i danas, čeka njihovo ispunjenje – poput obećanja o »nov[oj] zemlj[i]« (Izaija 65:17) koja je »ispu[njena] spoznajom Jahvinom« (Izaija 11:9) u kojoj su izgubljena plemena Izraelova sabrana i gdje se »narodi[]… više [ne] uč[e] ratovanju« (Izaija 2:4). Dio je radosti i nadahnuća koje dolazi iz čitanja riječi starozavjetnih proroka, poput Izaije, shvaćanje da mi igramo ulogu u veličanstvenom danu koji su oni prorekli.3
Stoga, kada čitate drevna proroštva, korisno je učiti o kontekstu u kojem su ona bila napisana. No također biste trebali vidjeti sebe u njima ili »prim[jenjivati] ih na sebe«, kako je to Nefi izrazio (vidi 1 Nefi 19:23–24). Ponekad to znači prepoznavanje Babilona kao simbola svjetovnosti i oholosti, ne samo kao drevnoga grada. Moglo bi značiti razumijevanje Izraela kao Božjeg naroda u bilo kojem razdoblju i razumijevanje Siona kao povoda koji Božji narod posljednjih dana prihvaća, umjesto kao još jedne riječi za Jeruzalem.
Možemo primijeniti Sveta pisma jer razumijemo da proroštvo može biti ispunjeno na mnogo načina.4 Dobar je primjer toga proroštvo u Izaiji 40:3: »Pripravite Jahvi put kroz pustinju. Poravnajte u stepi stazu Bogu našemu.« Zatočenim Židovima u Babilonu ova se izjava mogla odnositi na Gospodinovo pripremanje puta iz sužanjstva i natrag u Jeruzalem. Mateju, Marku i Luki ovo je proroštvo bilo ispunjeno u Ivanu Krstitelju koji je pripravio put za Spasiteljevo smrtno službeništvo,5 a Joseph Smith primio je objavu da se ovo proroštvo još uvijek ispunjava u posljednjim danima u pripremi za Kristovo tisućljetno službeništvo.6 Na načine na koje i dalje počinjemo shvaćati, drevni proroci jesu govorili nama. I naučavali su mnoge dragocjene, vječne istine koje su jednako značajne nama kao što su bile drevnom Izraelu.
Fulness of Times [Punina vremenā], Greg K. Olsen
Oni su svjedočili o Isusu Kristu
Možda je još i važnije od toga da vidimo sebe u starozavjetnim proroštvima to da vidimo Isusa Krista u njima. Tražite li ga, naći ćete ga, čak i ako ga se ne spominje imenom. Moglo bi biti korisno imati na umu da Bog Starog zavjeta, Gospodin Jahve, jest Isus Krist. Svaki puta kada proroci opisuju što Gospodin čini ili što će činiti, oni govore o Spasitelju.
Također, pronaći ćete reference na Pomazanika (vidi Izaija 61:1), Otkupitelja (vidi Hošea 13:14) i budućeg Kralja iz Davidove loze (vidi Izaija 9:5–6; Zaharija 9:9). Sve su to proroštva o Isusu Kristu. Općenitije, čitat ćete o izbavljenju, oprostu, otkupljenju i obnovi. Sa Spasiteljem u vašem umu i srcu ova će vas proroštva prirodno usmjeravati prema Sinu Božjem. Naposljetku, najbolji je način za razumjeti proroštvo taj da imate »proročki… duh« za koji nam Ivan kaže da je »svjedočanstvo Isusovo« (Otkrivenje 19:10).