Prva knjiga Nefijeva
Njegova vladavina i službeništvo
Izvješće o Lehiju i njegovoj ženi Sariji, te njegova četiri sina, koji se zvahu (počev od najstarijega) Laman, Lemuel, Sam i Nefi. Gospod upozorava Lehija nek ode iz zemlje jeruzalemske, jer on prorokovaše narodu o bezakonju njihovu te oni nastojahu oduzeti život njegov. On putuje tri dana divljinom sa svojom obitelji. Nefi vodi svoju braću i vraća se u zemlju jeruzalemsku po zapis Židova. Izvješće o njihovim patnjama. Uzimaju kćeri Jišmaelove za žene. Vode svoje obitelji i odlaze u divljinu. Njihove patnje i nevolje u divljini. Slijed njihovih putovanja. Dolaze do velikih voda. Nefijeva se braća bune protiv njega. On ih postiđuje i gradi lađu. Daju mjestu ime Izobila. Prelaze preko velikih voda u obećanu zemlju, i tako dalje. Ovo je prema izvješću Nefijevu; ili drugim riječima, ja, Nefi, napisah ovaj zapis.
Poglavlje 1
Nefi započinje zapis o svom narodu — Lehi vidi u viđenju stup ognjeni i čita iz knjige proroštva — On slavi Boga, predskazuje dolazak Mesije, i prorokuje uništenje Jeruzalema — Židovi ga progone. Oko 600. pr. Kr.
1 Ja, Nefi, kako se rodih od dobrih roditelja, zato bijah podučen ponešto u svem znanju oca svojega; i kako vidjeh mnogo nevolja tijekom dana svojih, ipak, kako mi Gospod bijaše veoma naklonjen svih dana mojih; da, kako imadoh veliku spoznaju o dobroti i otajstvima Božjim, zato izrađujem zapis o svojim postupcima u danima svojim.
2 Da, izrađujem zapis jezikom oca svojega, koji se sastoji od znanja Židova i jezika Egipćana.
3 I znadem da je zapis koji izrađujem istinit; i izrađujem ga vlastitom rukom svojom; i izrađujem ga prema znanju svojemu.
4 Naime, dogodi se začetkom prve godine vladavine Sidkije, kralja judejskoga (moj otac, Lehi, boravio je u području Jeruzalema svih dana svojih); a te iste godine dođoše mnogi proroci, prorokujući ljudima da se moraju pokajati, ili moćni grad Jeruzalem mora biti uništen.
5 Stoga, dogodi se da se otac moj, Lehi, dok iđaše dalje, pomoli Gospodu, da, i to svim srcem svojim, za dobrobit naroda svojega.
6 I dogodi se, dok se on moljaše Gospodu, dođe stup ognjeni i zastade na stijeni ispred njega; i on vidje i ču mnogo toga; i zbog onoga što vidje i ču, potrese se i zadrhta silno.
7 I dogodi se da se on vrati kući svojoj u području Jeruzalema; i baci se na postelju svoju, jer bijaše ovladan Duhom i onim što bijaše vidio.
8 I tako ovladan Duhom, on bijaše ponesen u viđenju, i to toliko da vidje kako se nebesa otvoriše, i shvati da vidje Boga kako sjedi na svom prijestolju, okružen bezbrojnim zborovima anđela koji pjevahu i slavljahu Boga svoga.
9 I dogodi se da vidje Jednoga kako silazi sa sredine neba, i opazi da sjaj njegov bijaše iznad sjaja sunca o podnevu.
10 I on također vidje dvanaest drugih kako ga slijede, a svjetlost njihova premaši svjetlost zvijezda na nebeskom svodu.
11 I oni siđoše dolje i iđahu licem zemaljskim; i prvi dođe te stade pred oca mojega, i dade mu knjigu, i naloži mu da čita.
12 I dogodi se, dok on čitaše, ispuni se Duhom Gospodnjim.
13 I on čitaše govoreći: Jao, jao, Jeruzalemu, jer vidjeh tvoje odvratnosti! Da, i mnogo toga otac moj čitaše o Jeruzalemu — da će biti uništen, a i žitelji njegovi; mnogi će izginuti od mača, i mnogi će biti odvedeni zasužnjeni u Babilon.
14 I dogodi se, kad otac moj bijaše pročitao i vidio mnogo toga velikoga i čudesnoga, on klicaše mnogo toga Gospodu, poput: Velika su i čudesna djela tvoja, o Gospode Bože Svemogući! Tvoje je prijestolje visoko na nebesima, a tvoja su moć i dobrota i milosrđe nad svim žiteljima zemlje; a jer si milosrdan, nećeš dopustiti da propadnu oni koji k tebi dođu!
15 I takav bijaše jezik oca mojega kojim on slavljaše Boga svoga; jer njegova se duša radovaše i čitavo njegovo srce bi ispunjeno zbog onoga što bijaše vidio, da, što mu Gospod bijaše pokazao.
16 I sad ja, Nefi, ne izrađujem cjelovito izvješće o onome što otac moj zapisa, jer on zapisa mnogo toga što vidje u viđenjima i u snovima; a zapisa on i mnogo toga što prorokovaše i govoraše djeci svojoj, o čemu neću izraditi cjelovito izvješće.
17 No izradit ću izvješće o postupcima svojim tijekom dana svojih. Gle, izrađujem sažetak zapisa oca svojega, na pločama koje izradih vlastitim rukama svojim; dakle, pošto sažmem zapis oca svojega, tada ću izraditi izvješće o svome životu.
18 Zato, htio bih da znadete, nakon što Gospod pokaza toliko toga čudesnoga ocu mom, Lehiju, da, gledom na uništenje Jeruzalema, gle, on se zaputi među narod, i poče im prorokovati i navješćivati o onome što bijaše i vidio i čuo.
19 I dogodi se da mu se Židovi rugahu zbog onoga što on posvjedoči o njima; jer on istinski svjedočaše o opačini njihovoj i odvratnostima njihovim; i on svjedočaše da ono što vidje i ču, a također i ono što pročita u knjizi, očitova jasno dolazak nekoga Mesije, a također i otkupljenje svijeta.
20 A kad Židovi čuše to, rasrdiše se na nj; da, kao i na proroke iz davnine, koje istjeraše, i kamenovaše, i pogubiše; a zatražiše i njegov život, da bi mu ga oduzeli. No gle, ja, Nefi, pokazat ću vama da su nježna milosrđa Gospodnja nad svima onima koje on izabra, zbog vjere njihove, da ih učini silnima toliko da imaju moć izbavljenja.