1 Jer gle, dogodi se da Gospod govoraše ocu mome, da, i to u snu, i reče mu: Blagoslovljen si ti Lehi, zbog onoga što si učinio; a jer si bio vjeran i navješćivao ovome narodu ono što ti zapovjedih, gle, oni ti nastoje oduzeti život.

2 I dogodi se, Gospod zapovjedi ocu mome, i to u snu, da povede obitelj svoju i otiđe u divljinu.

3 I dogodi se da on bijaše poslušan riječi Gospodnjoj, stoga učini kako mu Gospod zapovjedi.

4 I dogodi se da on otiđe u divljinu. I on ostavi kuću svoju i zemlju baštine svoje, i zlato svoje, i srebro svoje, i dragocjenosti svoje, i ne uze ništa sa sobom, osim obitelji svoje, i zaliha, i šatora, te otiđe u divljinu.

5 I siđe on blizu graničnih predjela pokraj obale Crvenoga mora; i putovaše divljinom graničnim predjelima koji su bliže Crvenomu moru; i putovaše divljinom s obitelji svojom, koja se sastojaše od majke moje, Sarije, te starije braće moje, a oni bijahu Laman, Lemuel, i Sam.

6 I dogodi se, nakon što putovaše tri dana divljinom, on podignu šator svoj u dolini uz obalu rijeke vodene.

7 I dogodi se da on sagradi žrtvenik od kamenja, te prinese prinos Gospodu, i dade zahvale Gospodu Bogu našemu.

8 I dogodi se da on prozva rijeku imenom Laman, i ona se izlijevaše u Crveno more, a dolina bijaše u graničnim predjelima blizu ušća njezina.

9 I kad otac moj vidje da se vode rijeke izlijevaju u vrelo Crvenoga mora, on prozbori Lamanu, govoreći: O kad bi ti mogao biti poput ove rijeke, neprestance tekući u vrelo sve pravednosti!

10 I on također govoraše Lemuelu: O kad bi ti mogao biti poput ove doline, čvrst i postojan, te nepokolebljiv u obdržavanju zapovijedi Gospodnjih!

11 Evo, to on govoraše zbog tvrdovratosti Lamana i Lemuela, jer gle, oni mrmljahu u mnogome protiv oca svoga, jer on bijaše vidovnjak, te ih izvede iz zemlje jeruzalemske, da ostave zemlju baštine svoje, i zlato svoje, i srebro svoje, i dragocjenosti svoje, da izginu u divljini. I rekoše da on to učini zbog bezumnih umišljaja srca svoga.

12 I tako Laman i Lemuel, pošto bijahu najstariji, mrmljahu protiv oca svoga. A mrmljahu, jer ne poznavahu djelovanja onoga Boga koji ih bijaše stvorio.

13 Niti vjerovahu da bi Jeruzalem, taj moćni grad, mogao biti uništen prema riječima proroka. I oni bijahu poput Židova što bijahu u području Jeruzalema, koji nastojahu oduzeti život ocu mojemu.

14 I dogodi se da otac moj govoraše njima u dolini Lemuel, s moću, pošto bijaše ispunjen Duhom, sve dok tijela njihova ne uzdrhtaše pred njim. I on ih postidi, te se ne usudiše zaustiti protiv njega; stoga učiniše kako im on zapovjedi.

15 A otac moj boravljaše u šatoru.

16 I dogodi se da ja, Nefi, kako bijah veoma mlad, ipak kako bijah krupna stasa, i također kako imadoh velikih želja upoznati otajstva Božja, stoga zavapih ka Gospodu; i gle, on me pohodi, i smekša srce moje tako da povjerovah svim riječima što ih otac moj bijaše izgovorio; stoga se ne pobunih protiv njega poput braće moje.

17 I govorah Samu, otkrivši mu ono što mi Gospod očitova svojim Svetim Duhom. I dogodi se da on povjerova u riječi moje.

18 No gle, Laman i Lemuel ne htjedoše poslušati riječi moje; i pošto bijah žalostan zbog tvrdoće srdaca njihovih, zavapih Gospodu za njih.

19 I dogodi se da mi Gospod prozbori, govoreći: Blagoslovljen si ti, Nefi, zbog vjere tvoje, jer si me tražio marljivo, sa skromnošću srca.

20 I ukoliko budete obdržavali zapovijedi moje, napredovat ćete, i bit ćete dovedeni do zemlje obećane; da, i to zemlje koju sam pripravio za vas; da, zemlje koja je poizbor nad svim drugim zemljama.

21 A ukoliko se braća tvoja budu pobunila protiv tebe, bit će isključena iz nazočnosti Gospodnje.

22 I ukoliko ti budeš obdržavao zapovijedi moje, bit ćeš postavljen za vladara i učitelja nad braćom svojom.

23 Jer gle, u onaj dan kada se pobune protiv mene, ja ću ih prokleti, i to teškom kletvom, i oni neće imati nikakve moći nad potomstvom tvojim, osim ako se ono također ne pobuni protiv mene.

24 A bude li tako da se pobune protiv mene, oni će biti bič potomstvu tvojemu, kako bi ih potakli da se mene spomenu.