1 Jer Gospod će iskazati milosrđe Jakovu, i ipak će izabrati Izraela, i postaviti ih u njihovu zemlju; a tuđinci će im biti pridruženi, i oni će prionuti uz dom Jakovljev.

2 I ljudi će ih povesti i dovesti ih u njihov kraj; da, izdaleka, s krajeva zemlje, i oni će se vratiti u svoje zemlje obećane. I dom će ih Izraelov posjedovati, a zemlja Gospodnja dat će sluge i sluškinje; i oni će zasužnjiti one kojima bijahu sužnji; i vladat će nad tlačiteljima svojim.

3 I dogodit će se u onaj dan da će ti Gospod dati počinak od žalosti tvoje, i od straha tvojega, i od teškog robovanja u kome ti bijaše prisiljen služiti.

4 I dogodit će se u onaj dan da ćeš iznijeti ovu izreku protiv kralja babilonskoga, i reći: Kako tlačitelj prestade, zlatni grad prestade!

5 Gospod slomi štap opakih, žezla vladarā.

6 Onaj koji udaraše narod u gnjevu neprekidnim udarcem, onaj koji vladaše narodima u srdžbi, progonjen je i nitko ne priječi.

7 Cijela zemlja počiva, i tiha je; oni zaoriše pjesmom.

8 Da, jele se raduju zbog tebe, a i cedri libanonski, govoreći: Pošto si oboren, nijedan drvosječa ne dođe protiv nas.

9 Pakao odozdol uzbuđen je zbog tebe da te dočeka pri tvom dolasku; on podjaruje mrtve radi tebe, i to sve vladare zemaljske; on podiže s prijestolja njihovih sve kraljeve narodā.

10 Svi će oni govoriti i reći tebi: Jesi li ti također postao slab kao mi? Jesi li postao poput nas?

11 Raskoš tvoja srušena je u grob; buka viola tvojih ne čuje se; crv se raširio pod tobom, i crvi te prekrivaju.

12 Kako to da si pao s neba, o Luciferu, sine zorin! Kako to da si oboren na zemlju, ti koji si oslabio narode!

13 Jer ti reče u srcu svome: Uspet ću se na nebo, uzdići ću prijestolje svoje povrh zvijezda Božjih; sjedit ću također na gori zbornoj, na krajnjem sjeveru;

14 Uspet ću se povrh visina oblakā; bit ću poput Svevišnjega.

15 Ipak, bit ćeš srušen u pakao, u dubine ponora.

16 Oni koji te vide pobliže će te pogledati, i promotrit će te, i reći će: Je li to čovjek koji je učinio da zemlja zadrhti, koji je potresao kraljevstva?

17 I učinio svijet poput divljine, i uništio gradove njegove, i nije otvorio kuću sužnjeva svojih?

18 Svi kraljevi narodā, da, svi oni leže u slavi, svaki od njih u vlastitoj kući svojoj.

19 Ali ti si izbačen iz groba svojega kao odvratan ogranak, te ostatak onih koji su pobijeni, probodeni mačem, koji padaju na kamenje jame; kao truplo zgaženo pod nogama.

20 Nećeš biti združen s njima u pokopu, jer si uništio zemlju svoju i pobio narod svoj; potomstvo zlotvora neće nikada biti glasovito.

21 Pripremite pokolj djece njegove zbog bezakonja otaca njihovih, da se ne bi digli, niti posjedovali zemlju, niti ispunili lice svijeta gradovima.

22 Jer ja ću ustati protiv njih, govori Gospod nad Vojskama, i zatrt ću Babilonu ime, i ostatak, i sina, i nećaka, govori Gospod.

23 I učinit ću ga posjedom čaplja, i močvarama; i pomest ću ga metlom uništenja, govori Gospod nad Vojskama.

24 Gospod nad Vojskama zakle se govoreći: Zasigurno, kao što pomislih, tako će se dogoditi; i kao što naumih, tako će stajati —

25 Da ću dovesti Asirca u zemlju svoju, i na gorama svojim gazit ga nogama; tad će jaram njegov otići od njih, a breme će njegovo otići s pleća njihovih.

26 To je svrha koja je izložena za čitavu zemlju; i to je ruka koja je ispružena protiv svih naroda.

27 Jer Gospod nad Vojskama naumi, i tko će dokinuti? A ruka je njegova ispružena, i tko će je odvratiti?

28 U godini kad je kralj Ahaz umro bijaše ovo breme.

29 Ne raduj se, sva Filistejo, zato što je štap onoga koji te udarao slomljen; jer iz zmijina će korijena izaći ljutica, a plod njezin bit će ognjena leteća zmija.

30 A prvorođenac siromašnih hranit će se, i potrebit će ležati u sigurnosti; i ubit ću korijen tvoj glađu, i ona će pomoriti ostatak tvoj.

31 Kukajte, o vrata; vapi, o grade; ti, sva Filistejo, raspršena si; jer doći će sa sjevera dim, i nitko neće biti sam u predodređenim vremenima svojim.

32 Što će tad odgovoriti glasnici narodā? Da Gospod zasnova Sion, a siromašni naroda njegova uzdat će se u nj.