Pakao

Objava posljednjih dana govori o paklu u barem dva smisla. Prvi, to je privremeno boravište u svijetu duhova za one koji su bili neposlušni u smrtnosti. U tom smislu pakao ima kraj. Duhovi koji su ondje bit će podučeni evanđelju i u jednom trenutku nakon njihova pokajanja uskrsnut će u stupanj slave kojeg su dostojni. Oni koji se ne žele pokajati, ali ipak nisu sinovi propasti, ostat će u paklu tijekom Tisućljetnice. Nakon tih tisuću godina muke uskrsnut će u telestijalnu slavu (NiS 76:81–86; 88:100–101).

Drugi, to je trajni smještaj onih koji nisu otkupljeni Pomirenjem Isusa Krista. U tom smislu pakao je trajan. On je za one koji su »prljavi i dalje« (NiS 88:35, 102). Ovo je mjesto gdje će Sotona, njegovi anđeli te sinovi propasti — oni koji su zanijekali Sina nakon što ga je Otac objavio — prebivati zauvijek (NiS 76:43–46).

Sveta pisma ponekad nazivaju pakao krajnjom tamom.

Postoji mjesto pripravljeno, da, i to onaj strašni pakao, 1 Ne 15:35.
Volja tijela daje duhu đavlovu moć da nas baci u pakao, 2 Ne 2:29.
Krist je pripremio put za naše izbavljenje od smrti i pakla, 2 Ne 9:10–12.
Oni koji ostanu prljavi idu u vječnu muku, 2 Ne 9:16.
Đavao vara duše njihove, i odvodi ih oprezno dolje u pakao, 2 Ne 28:21.
Isus otkupi dušu moju od pakla, 2 Ne 33:6.
Oslobodite se boli pakla, Jk 3:11.
Biti zasužnjen od strane đavla i vođen po volji njegovoj u uništenje, to su verige pakla, Al 12:11.
Opaki su bačeni u krajnju tamu sve do vremena njihova uskrsnuća, Al 40:13–14.
Prljavi bi bili jadniji prebivajući s Bogom, nego prebivajući u paklu, Morm 9:4.