Nefi, sin Nefija, sina Helamanova
Jedan od dvanaest nefijskih učenika, u Mormonovoj knjizi, koje je izabrao uskrsnuli Isus Krist (3 Ne 1:2–3; 19:4). Ovaj se prorok snažno molio Gospodu za svoj narod. Nefi je čuo glas Gospodnji (3 Ne 1:11–14). Nefija su također pohodili anđeli, istjerivao je đavle, uzdignuo svog brata od mrtvih i iznio svjedočanstvo koje se nije moglo osporiti (3 Ne 7:15–19; 19:4). Nefi je vodio zapis Svetih pisama (3 Ne 1:2–3).
Knjiga 3 Nefi
Knjiga koju je napisao Nefi, sin Nefijev, u Mormonovoj knjizi. Poglavlja 1–10 pokazuju ispunjenje proroštava o dolasku Gospodnjem. Bio je dan znak Kristova rođenja; narod se pokajao, ali se onda vratio opačini. Naposljetku su vihori, potresi, snažne oluje i veliko uništenje naznačili Kristovu smrt. Poglavlja 11–28 bilježe Kristov dolazak u Ameriku. Ovo je središnji dio knjige 3 Nefi. Mnoge od Kristovih riječi slične su njegovim propovijedima zabilježenim u Bibliji (na primjer, Mt 5–7 i 3 Ne 12–14). Poglavlja 29–30 Mormonove su riječi narodima posljednjih dana.
Knjiga 4 Nefi
Ova knjiga ima samo četrdeset i devet stihova, sve u jednom poglavlju, a ipak pokriva gotovo tri stotine godina nefijske povijesti (34–321. po. Kr.). Nekoliko naraštaja pisaca, uključujući Nefija, pridonijelo je zapisu. Stihovi 1–19 govore da su se nakon posjeta uskrslog Krista svi Nefijci i Lamanci obratili na evanđelje. Vladali su mir, ljubav i sklad. Trojica nefijskih učenika, kojima je Krist dopustio da ostanu na zemlji do njegovog Drugog dolaska (3 Ne 28:4–9), posluživali su narodu. Nefi je ostavio zapis svojem sinu Amosu. Stihovi 19–47 zapis su o Amosovom službeništvu (84 godine) i o službeništvu njegova sina Amosa (112 godina). Godine 201. po. Kr. oholost je počela uzrokovati probleme među narodom, koji se podijelio na staleže i započeo s lažnim crkvama radi stjecanja dobitka (4 Ne 1:24–34).
Posljednji stihovi 4 Nefija pokazuju da se narod ponovno vratio opačini (4 Ne 1:35–49). Godine 305. po. Kr. Amos, sin Amosov je umro i njegov je brat Am-Maron sakrio sve svete zapise da ih zaštiti. Am-Maron je kasnije povjerio zapise Mormonu, koji je zabilježio mnoge događaje iz svojeg vlastitog života i zatim ih sažeo (Morm 1:2–4).