Ezra
Svećenik i pisar iz Starog zavjeta koji je doveo neke od Židova natrag u Jeruzalem iz babilonskog sužanjstva (Ezr 7–10; Neh 8; 12). Godine 458. pr. Kr. dobio je dozvolu od Artakserksa, kralja Perzije, da povede u Jeruzalem sve židovske izgnanike koji žele ići (Ezr 7:12–26).
Prije Ezrina vremena svećenici su imali gotovo potpunu kontrolu nad čitanjem zbirke Pisama u pisanom obliku koja se nazivala »zakon«. Ezra je pomogao učiniti Sveta pisma dostupnima svakom Židovu. Otvoreno čitanje »knjige zakona« s vremenom je postalo središte židovskog nacionalnog života. Možda je najveće Ezrino učenje došlo iz njegovog vlastitog primjera pripravljanja svog srca da traži Gospodnji zakon, pokorava mu se i podučava druge o njemu (Ezr 7:10).
Knjiga Ezrina
Poglavlja 1–6 opisuju događaje koji su se zbili od šezdeset do osamdeset godina prije nego što je Ezra stigao u Jeruzalem — Kirovu odredbu iz 537. pr. Kr. i povratak Židova pod Zerubabelom. Poglavlja 7–10 pokazuju kako je Ezra otišao u Jeruzalem. Sa svojom je družinom on postio i molio se za zaštitu. U Jeruzalemu su našli mnoge Židove koji su otišli u Jeruzalem ranije pod Zerubabelom i vjenčali se sa ženama izvan saveza, te se tako okaljali. Ezra se molio za njih i uvjerio ih da uđu u savez da će se razvesti od tih žena. Kasnija povijest Ezre nalazi se u Knjizi Nehemijinoj.