Prvorođenac

U vrijeme drevnih patrijarha prvorođeni sin primao je pravo prvorodstva (Post 43:33) i tako je nasljeđivao vodstvo nad obitelji nakon smrti oca. Prvorođenac je trebao biti dostojan preuzimanja ove odgovornosti (1 Ljet 5:1–2) i mogao je izgubiti svoje pravo prvorodstva nepravednošću.

Prema Mojsijevu zakonu smatralo se da prvorođeni sin pripada Bogu. Prvorođenac je primao dvostruki udio u posjedima svoga oca (Pnz 21:17). Nakon smrti svog oca, on je bio odgovoran za brigu o svojoj majci i sestrama.

Prvorođeno muško životinja također je pripadalo Bogu. Čiste su se životinje koristile za žrtve, dok se nečiste životinje moglo otkupiti ili prodati ili usmrtiti (Izl 13:2, 11–13; 34:19–20; Lev 27:11–13, 26–27).

Prvorođenac je simbolizirao Isusa Krista i njegovo zemaljsko službeništvo, podsjećajući ljude da će veliki Mesija doći (Mojs 5:4–8; 6:63).

Isus je bio prvorođeni od duhovne djece našeg Nebeskog Oca, Jedinorođenac Očev u tijelu, te prvi koji je ustao od mrtvih u Uskrsnuću (Kol 1:13–18). Vjerni sveci postaju članovi Crkve Prvorođenčeve u vječnosti (NiS 93:21–22).