Šabat

Sveti dan odvojen svakog tjedna za počinak i štovanje. Nakon što je Bog stvorio sve, otpočinuo je sedmog dana i zapovjedio da jedan dan svakog tjedna bude dan počinka, kako bi pomogao ljudima da ga se spominju (Izl 20:8–11).

Prije Kristova Uskrsnuća članovi Crkve svetkovali su posljednji dan u tjednu kao Šabat, kao i Židovi. Nakon Uskrsnuća članovi Crkve, bilo Židovi ili pogani, svetkovali su prvi dan u tjednu (dan Gospodnji) kako bi se spominjali Gospodnjeg Uskrsnuća. Crkva danas nastavlja svetkovati jedan dan svakog tjedna kao sveti Šabat u kojem će štovati Boga i otpočinuti od svjetovnih poslova.

Šabat podsjeća ljude na njihovu potrebu za duhovnom hranom i njihovu dužnost da se pokoravaju Bogu. Kada narod postane nemaran u svetkovanju Šabata, to utječe na sve vidove života i njihov vjerski život propada (Neh 13:15–18; Jr 17:21–27).