Hebrejima, Poslanica

Knjiga u Novom zavjetu. Pavao je napisao ovo pismo židovskim članovima Crkve kako bi ih uvjerio da su se značajne karakteristike Mojsijeva zakona ispunile u Kristu te da ga je nadomjestio viši Kristov evanđeoski zakon. Kad se Pavao vratio u Jeruzalem na kraju svoje treće misije (oko 60. po. Kr.), otkrio je da su mnogi židovski članovi Crkve i dalje bili odani Mojsijevu zakonu (Dj 21:20). Ovo je bilo barem deset godina nakon što je sabor Crkve u Jeruzalemu utvrdio da neke uredbe Mojsijeva zakona nisu neophodne za spasenje poganskih kršćana. Očito ubrzo nakon toga Pavao je pisao Hebrejima kako bi im pokazao uz pomoć njihovih vlastitih Svetih pisama, te jasnim razlučivanjem, zašto ne trebaju više prakticirati Mojsijev zakon.

Poglavlja 1 i 2 objašnjavaju da je Isus veći od anđelā. Poglavlja 3–7 uspoređuju Isusa s Mojsijem i s Mojsijevim zakonom te svjedoče da je on veći od obaju. Također podučavaju da je Melkisedekovo svećeništvo veće od Aronovog. Poglavlja 8–9 opisuju kako su uredbe Mojsijeva zakona pripremile ljude za Kristovo službeništvo te kako je Krist posrednik novoga saveza (Al 37:38–45; NiS 84:21–24). Poglavlje 10 usrdni je poticaj na marljivost i vjernost. Poglavlje 11 je rasprava o vjeri. Poglavlje 12 daje naputke i pozdrave. Poglavlje 13 iznosi časnu narav braka i važnost poslušnosti.