Kako se koristi u Svetim pismima, pomiriti znači trpjeti kaznu za čin grijeha, uklanjajući time posljedice grijeha s raskajanog grešnika i omogućujući mu da se izmiri s Bogom. Isus Krist je jedini bio sposoban izvesti savršeno pomirenje za cijeli ljudski rod. On je to mogao učiniti zato što je bio odabran i predodređen na Velikom vijeću prije nego što je svijet bio stvoren (Et 3:14; Mojs 4:1–2; Abr 3:27), zato što je bio božanski Sin i zato što je živio bezgrešnim životom. Njegovo je Pomirenje uključivalo njegovu patnju za grijehe ljudskog roda, prolijevanje njegove krvi, te njegovu smrt i kasnije uskrsnuće iz groba (Iz 53:3–12; Lk 22:44; Mos 3:5–11; Al 7:10–13; NiS 19:16–19). Zbog Pomirenja, svi će ljudi ustati od mrtvih s besmrtnim tijelima (1 Kor 15:22). Pomirenje također omogućuje da nam bude oprošteno za naše grijehe, te da živimo zauvijek s Bogom. Ali osoba koja je dostigla dob odgovornosti i primila zakon može primiti ove blagoslove samo ako ima vjeru u Isusa Krista, pokaje se za svoje grijehe, primi uredbe spasenja i pokorava se zapovijedima Božjim. Oni koji ne dostignu dob odgovornosti i oni koji su bez zakona otkupljeni su kroz Pomirenje (Mos 15:24–25; Moro 8:22). Sveta pisma jasno podučavaju kako nikakav zakon, uredba niti žrtva ne bi zadovoljili zahtjeve pravde, i čovjek nikada ne bi mogao ponovno zadobiti Božju nazočnost, da Krist nije pomirio za naše grijehe (2 Ne 2; 9).