Ivan, sin Zebedejev
Jedan od Dvanaestorice apostola u Novom zavjetu, sin Zebedejev i brat Jakovljev. U svojoj mlađoj dobi bio je ribar (Mk 1:17–20). On je vjerojatno neimenovan učenik Ivana Krstitelja koji se spominje u Ivanu 1:40. Kasnije je primio poziv da bude učenik Isusa Krista (Mt 4:21–22; Lk 5:1–11). Napisao je Evanđelje po Ivanu, tri poslanice i knjigu Otkrivenja. Bio je jedan od trojice koji su bili s Gospodom kod uskrisenja Jairove kćeri (Mk 5:35–42), na Brdu preobraženja (Mt 17:1–9) i u Getsemaniju (Mt 26:36–46). U svojim zapisima on naziva sebe učenikom kojeg je Isus volio (Iv 13:23; 21:20) te »drugim učenikom« (Iv 20:2–8). Isus je također nazvao njega i njegovog brata Boanerges, »sinovi groma« (Mk 3:17). Postoje česte bilješke o njemu u izvješćima o Raspeću i Uskrsnuću (Lk 22:8; Iv 18:15; 19:26–27; 20:2–8; 21:1–2). Ivan je kasnije bio prognan na Patmos, gdje je napisao knjigu Otkrivenja (Otk 1:9).
Ivan se često spominje u objavi posljednjih dana (1 Ne 14:18–27; 3 Ne 28:6; Et 4:16; NiS 7; 27:12; 61:14; 77; 88:141). Ovi odlomci potvrđuju biblijski zapis o Ivanu i također omogućuju uvid u njegovu veličinu i važnost djela koje mu je Gospod zadao da učini na zemlji u vrijeme Novog zavjeta i u posljednjim danima. Sveta pisma posljednjih dana pojašnjavaju da Ivan nije umro, već mu je bilo dozvoljeno ostati na zemlji kao poslužitelj sve do vremena Gospodnjeg Drugog dolaska (Iv 21:20–23; 3 Ne 28:6–7; NiS 7).
Ivanove poslanice
Iako pisac ovih triju poslanica ne spominje sebe imenom, jezik je toliko sličan jeziku apostola Ivana, da se pretpostavlja kako je on napisao sve tri.
Poglavlje 1 Ivanova 1 podučava svece da steknu prijateljstvo s Bogom. Poglavlje 2 naglašava da sveci spoznaju Boga poslušnošću, i upućuje ih da ne vole svijet. Poglavlje 3 poziva sve da postanu djeca Božja i da vole jedni druge. Poglavlje 4 objašnjava da je Bog ljubav i da on prebiva u onima koji ga vole. Poglavlje 5 objašnjava da su sveci rođeni od Boga kroz vjerovanje u Krista.
Druga Ivanova poslanica slična je prvoj. U njoj se Ivan raduje zbog vjernosti djece »izabrane gospođe«.
Treća Ivanova poslanica pohvaljuje čovjeka koji se zove Gaj zbog njegove vjernosti i pomoći onima koji vole istinu.
Evanđelje po Ivanu
U ovoj je knjizi Novog zavjeta apostol Ivan svjedočio (1) da je Isus Krist, to jest Mesija i (2) da je Isus Sin Božji (Iv 20:31). Prizori iz Isusovog života koje on opisuje pažljivo su odabrani i složeni s ovim ciljem na umu. Knjiga započinje s izjavom o Kristovom položaju u predsmrtničkom postojanju: bio je s Bogom, bio je Bog, i bio je stvoritelj svega. Rodio se u tijelu kao Jedinorođeni Sin Očev. Ivan prati tijek Isusovog službeništva, snažno naglašavajući njegovu božansku narav i njegovo uskrsnuće od mrtvih. On jasno ustvrđuje da je Isus Sin Božji, što potvrđuju čudesa, svjedoci, proroci, te Kristov vlastiti glas. Ivan podučava uspoređujući svjetlost i tamu, istinu i zabludu, dobro i zlo, Boga i đavla. Možda ni u jednom drugom zapisu nisu Isusova svetost i nevjera židovskih vladara tako jasno iznesene.
Ivan je uglavnom pisao o Kristovom službeništvu u Judeji, pogotovo o posljednjem tjednu njegovog smrtnog službeništva, dok su Matej, Marko i Luka pisali uglavnom o njegovom službeništvu u Galileji. Nekoliko je točaka iz ovog evanđelja bilo razjašnjeno objavom posljednjih dana (NiS 7 i NiS 88:138–141).
Za popis događaja u Spasiteljevom životu opisanih u Evanđelju po Ivanu pogledajte Suglasje evanđeljā u dodatku.