Hula, huliti

Govorenje bez poštovanja ili počasti o Bogu ili svetim stvarima.

Isusa su Židovi nekoliko puta optužili da je hulio zato što je tvrdio da ima pravo opraštati grijehe (Mt 9:2–3; Lk 5:20–21), zato što se nazivao Sinom Božjim (Iv 10:22–36; 19:7) i zato što je rekao da će ga vidjeti kako sjedi zdesna moći i dolazi na oblacima nebeskim (Mt 26:64–65). Ove bi optužbe bile istinite da on doista nije bio sve što je rekao da jest. Optužba koju su protiv njega iznijeli lažni svjedoci na suđenju pred Sinedrijem (Mt 26:59–61) bila je za hulu protiv Božjeg hrama. Hula protiv Duha Svetoga, a to je svojevoljno nijekanje Krista nakon primanja savršene spoznaje o njemu, neoprostiv je grijeh (Mt 12:31–32; Mk 3:28–29; NiS 132:27).