Biblija

Zbirka hebrejskih i kršćanskih zapisa koja sadrži božanske objave. Riječ biblija znači »knjige«. Biblija je djelo mnogih proroka i nadahnutih pisaca koji su djelovali pod utjecajem Svetoga Duha (2 Pt 1:21).

Kršćanska Biblija ima dva dijela, opće poznata kao Stari i Novi zavjet. Stari zavjet sastoji se od knjiga Svetog pisma koje su se koristile među Židovima Palestine tijekom Gospodinova smrtnog službeništva. Novi zavjet sadrži zapise što pripadaju apostolskom razdoblju i smatra se da su jednako sveti i imaju jednaku ovlast kao židovska Sveta pisma. Knjige Starog zavjeta uzete su iz narodne književnosti u rasponu od mnogo stoljeća i gotovo su u potpunosti napisane na hebrejskom jeziku, dok su knjige Novog zavjeta djelo jednog naraštaja i uglavnom su napisane na grčkom jeziku.

U Starom zavjetu riječ zavjet predstavlja hebrejsku riječ koja znači »savez«. Stari savez je zakon koji je bio dan Mojsiju kad je Izrael odbacio puninu evanđelja što ju je Božji narod imao od početka smrtnosti. Novi savez je evanđelje kako ga je podučavao Isus Krist.

U Hebrejskoj Bibliji (Starom zavjetu) knjige su bile podijeljene u tri grupe: Zakon, Proroci i Zapisi. Biblija koju koristi kršćanski svijet svrstava knjige prema temama, kao što su povijesna, mudrosna i proročka tema.

Knjige Novog zavjeta općenito idu ovim redom: četiri evanđelja i Djela apostolska; Pavlove poslanice, opće poslanice Jakova, Petra, Ivana i Jude; te Otkrivenje Ivanovo.

Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana štuje i cijeni Bibliju i također izjavljuje da Gospod nastavlja davati dodatnu objavu kroz svoje proroke u posljednjim danima koja podržava i potvrđuje biblijsko izvješće o Božjim postupcima s ljudskim rodom.