Alma, sin Almin
U Mormonovoj knjizi, prvi vrhovni sudac i prorok nefijskog naroda. U svojoj mlađoj dobi nastojao je uništiti Crkvu (Mos 27:8–10). Međutim, anđeo mu se ukazao i on se obratio na evanđelje (Mos 27:8–24; Al 36:6–27). Kasnije je napustio svoj položaj vrhovnog suca kako bi podučavao narod (Al 4:11–20).
Knjiga Almina
Zasebna knjiga u Mormonovoj knjizi, koja se sastoji od sažetka zapisā prorokā Alme, sina Almina, i njegovog sina Helamana. Događaji opisani u knjizi odvijaju se otprilike od 91. do 52. godine pr. Kr. Knjiga sadrži 63 poglavlja. Poglavlja 1–4 opisuju pobunu sljedbenika Nehora i Amlikija protiv Nefijaca. Rezultirajući ratovi bili su među najrazornijima do tog razdoblja u Nefijskoj povijesti. Poglavlja 5–16 sadrže izvješće o Alminim ranim misionarskim putovanjima, uključujući njegovu propovijed o Dobrom pastiru (Alma 5) i njegovo propovijedanje s Amulekom u gradu Amonihi. Poglavlja 17–27 sadrže zapis o sinovima Mosijinim i njihovom službeništvu među Lamancima. Poglavlja 28–44 sadrže neke od Alminih najvažnijih propovijedi. U poglavlju 32 Alma je usporedio riječ sa sjemenom; u poglavlju 36 ispričao je priču o svom obraćenju svojem sinu Helamanu. Poglavlja 39–42 bilježe Almine savjete njegovom sinu Korijantonu, koji se upustio u moralni prijestup; ova važna propovijed objašnjava pravdu, milosrđe, Uskrsnuće i Pomirenje. Poglavlja 45–63 opisuju nefijske ratove toga vremenskog razdoblja i seobe pod vodstvom Hagota. Takvi veliki vođe kao zapovjednik Moroni, Teankum i Lehi pomogli su očuvati Nefijce svojim hrabrim i pravovremenim postupcima.