David

Kralj drevnog Izraela u Starom zavjetu.

David je bio sin Jišaja iz plemena Judina. On je bio hrabar mladić koji je ubio lava, medvjeda i filistejskog diva Golijata (1 Sam 17). David je bio izabran i pomazan da bude kralj Izraela. Poput Šaula, u svojoj je odrasloj dobi bio kriv za teške zločine, ali je, za razliku od Šaula, bio sposoban za istinsku skrušenost. Zato je mogao naći oprost, osim zbog ubojstva Urije (NiS 132:39). Njegov se život može podijeliti u četiri dijela: (1) u Betlehemu, gdje je bio pastir (1 Sam 16–17); (2) na dvoru kralja Šaula (1 Sam 18:1–19:18); (3) kao bjegunac (1 Sam 19:18–31:13; 2 Sam 1); (4) kao kralj nad Judom u Hebronu (2 Sam 2–4) i kasnije kao kralj nad cijelim Izraelom (2 Sam 5–24; 1 Kr 1:1–2:11).

Nakon Davidova grijeha preljuba s Bat-Šebom uslijedio je niz nesreća koje su narušile posljednjih dvadeset godina njegovog života. Narod kao cjelina napredovao je tijekom njegove vladavine, ali sam je David trpio zbog posljedica svojih grijeha. Događale su se neprestane obiteljske svađe, koje su, u slučaju Abšaloma i Adonije, završile otvorenom pobunom. Ti su događaji ispunjenje proglasa proroka Natana Davidu zbog njegova grijeha (2 Sam 12:7–13).

Unatoč ovim nesrećama, Davidova vladavina bila je najsjajnija u izraelskoj povijesti, jer je on (1) ujedinio plemena u jedan narod, (2) osigurao nepobitan posjed zemlje, (3) utemeljio vlast na istinskoj vjeri tako da je volja Božja bila zakon u Izraelu. Iz tih se razloga Davidova vladavina kasnije smatrala zlatnim dobom naroda i uzorkom još slavnijeg razdoblja kada Mesija dođe (Iz 16:5; Jr 23:5; Ez 37:24–28).

Davidov život pokazuje potrebu da svi ljudi ustraju u pravednosti do svršetka. Kao mladić, rečeno je da je bio čovjek po Gospodnjem srcu (1 Sam 13:14); kao čovjek, govorio je po Duhu i imao mnoge objave. Ali je platio veliku cijenu zbog svoje neposlušnosti Božjim zapovijedima (NiS 132:39).