Raspeće

Rimski oblik pogubljenja, uobičajen u vrijeme Novog zavjeta, tijekom kojeg bi osoba bila usmrćena privezivanjem ili pribijanjem njezinih ruku i nogu na križ. To se obično vršilo samo na robovima i najnižim zločincima. Raspeću je često prethodilo bičevanje (Mk 15:15). Osoba koju se razapinjalo obično bi bila natjerana nositi svoj križ do mjesta pogubljenja (Iv 19:16–17). Njezinu bi odjeću obično uzeli vojnici koji su izvršavali presudu (Mt 27:35). Križ bi bio zabijen u zemlju tako da bi noge osobe bile samo oko pola metra iznad tla. Na križ su pazili vojnici sve dok osoba na križu ne bi umrla, što je ponekad trajalo do tri dana (Iv 19:31–37).

Isus Krist je bio razapet zato što ga je grupa nevjernika lažno optužila za bunu protiv cara i za bogohuljenje, zato što je rekao da je Sin Božji. Grimizan ogrtač (Iv 19:2), kruna od trnja, te druge uvrede bile su nanesene Isusu (Mt 26:67; Mk 14:65).