Žrtva

U drevno vrijeme riječ žrtva značila je učiniti nešto ili nekoga svetim. Danas je poprimila značenje odricanja ili trpljenja gubitka svjetovnih stvari za Gospoda i njegovo kraljevstvo. Članovi Gospodnje Crkve trebaju biti voljni žrtvovati sve za Gospoda. Joseph Smith je podučavao da »vjeroispovijest koja ne zahtijeva žrtvovanje svega nikada nema moć dostatnu da proizvede vjeru neophodnu za život i spasenje«. Sa stajališta vječnosti, blagoslovi stečeni žrtvovanjem veći su od svega čega se odričemo.

Nakon što su Adam i Eva bili istjerani iz Edenskog vrta, Gospod im je dao zakon žrtve. Ovaj je zakon uključivao prinošenje prvorođenaca njihovih stada. Ova je žrtva simbolizirala žrtvu koju će prinijeti Jedinorođeni Sin Božji (Mojs 5:4–8). Ova se praksa nastavila sve do smrti Isusa Krista koja je dovršila žrtvovanje životinja kao evanđeosku uredbu (Al 34:13–14). U Crkvi danas članovi blaguju sakrament kruha i vode na spomen žrtve Isusa Krista. Od članova Kristove Crkve danas se traži također da prinesu kao žrtvu srce skršeno i duh raskajan (3 Ne 9:19–22). Ovo znači da su ponizni, ispunjeni kajanjem i spremni pokoravati se Božjim zapovijedima.