1 I dogodi se, nakon što on okonča govoriti narodu, mnogi od njih povjerovaše u riječi njegove, i počeše se kajati, i istraživati Pisma.

2 No veći dio njih željaše da može uništiti Almu i Amuleka; jer se oni rasrdiše na Almu zbog jasnoće riječi njegovih Zezromu; i također govorahu da Amulek slaga njima, te da govoraše pogrdno protiv zakona njihova, i također protiv zakonoznanaca i sudaca njihovih.

3 I oni se također rasrdiše na Almu i Amuleka; i zato što oni posvjedočiše tako jasno protiv opačine njihove, oni ih nastojahu potajno ukloniti.

4 No dogodi se da oni to ne učiniše; već ih uhvatiše i svezaše ih jakim konopcima, i dovedoše ih pred vrhovnog suca zemlje.

5 I narod istupaše i svjedočaše protiv njih — svjedočeći da oni govorahu pogrdno protiv zakona, i zakonoznanaca njihovih i sudaca te zemlje, i također svih ljudi koji bijahu u toj zemlji; i oni također posvjedočiše da ima samo jedan Bog, i da će on poslati Sina svojega među narod, ali on ih neće spasiti; i mnogo takvih stvari narod posvjedoči protiv Alme i Amuleka. Evo, ovo bijaše učinjeno pred vrhovnim sucem zemlje.

6 I dogodi se da Zezrom bijaše zapanjen riječima koje bijahu izrečene; i također je znao o zaslijepljenosti umova koju on prouzroči među narodom lažnim riječima svojim; i duša se njegova poče lomiti pod sviješću vlastite krivnje svoje; da, počeše ga obavijati boli pakla.

7 I dogodi se da on poče vikati narodu, govoreći: Evo, ja sam kriv, a ovi su ljudi neokaljani pred Bogom. I on poče preklinjati za njih od tog trenutka nadalje; no, oni ga pogrdiše, govoreći: Zar je i tebe opsjeo đavao? I popljuvaše ga i izbaciše ga iz sredine svoje, a također i sve one što povjerovahu u riječi koje Alma i Amulek izrekoše; i izbaciše ih van te poslaše ljude da bacaju kamenje na njih.

8 I oni okupiše njihove žene i djecu, i tko god vjerovaše ili bijaše podučen da vjeruje u riječ Božju oni narediše da se baci u vatru; i oni također iznesoše zapise njihove koji sadržavahu Sveta pisma, te baciše i njih u vatru, da bi bili spaljeni i uništeni vatrom.

9 I dogodi se da oni uhvatiše Almu i Amuleka i odvedoše ih na mjesto mučeništva, da budu svjedoci uništenja onih koji bijahu spaljeni vatrom.

10 A kad Amulek vidje boli žena i djece što su gorili u vatri, on također osjeti bol, te reče Almi: Kako možemo biti svjedoci tom strašnom prizoru? Zato ispružimo ruke svoje i oživotvorimo moć Božju koja je u nama, te ih spasimo od plamena.

11 No, Alma mu reče: Duh me nagoni te ne smijem ispružiti ruku svoju; jer gle, Gospod ih prima gore k sebi, u slavu; i on dopušta da oni mogu učiniti to, to jest da im narod može učiniti to, u skladu s tvrdoćom srdaca svojih, kako bi sudovi što će ih on izvršiti nad njima u gnjevu svojemu mogli biti pravični; a krv nevinih stajat će kao svjedočanstvo protiv njih, da, i vikat će snažno protiv njih u posljednji dan.

12 Tad Amulek reče Almi: Gle, možda će i nas spaliti.

13 A Alma reče: Neka bude po volji Gospodnjoj. No gle, djelo naše nije dovršeno, zato nas neće spaliti.

14 Tad se dogodi, nakon što tjelesa onih što bijahu bačeni u vatru bijahu izgorjela, a također i zapisi što bijahu ubačeni s njima, vrhovni sudac zemlje dođe i stade pred Almu i Amuleka, dok oni bijahu vezani; i udaraše ih rukom svojom po obrazima njihovim te im reče: Nakon ovoga što vidjeste, hoćete li propovijedati ponovno ovome narodu da će biti bačen u jezero ognjeno i sumporno?

15 Gle, vidite da niste imali moći spasiti one što bijahu bačeni u vatru; niti ih Bog spasi zbog toga što bijahu od vaše vjere. I sudac ih udari ponovno po obrazima njihovim i upita: Što kažete sebi u prilog?

16 Evo, ovaj sudac bijaše od reda i vjere Nehora, koji ubi Gideona.

17 I dogodi se da mu Alma i Amulek ne odgovoriše ništa; i on ih udari ponovno, i predade ih časnicima da budu bačeni u tamnicu.

18 I nakon što bijahu bačeni u tamnicu i bijahu u njoj tri dana, dođoše mnogi zakonoznanci, i suci, i svećenici, i učitelji, koji bijahu od vjere Nehorove; i oni uđoše u tamnicu da ih vide, i ispitivahu ih o mnogim riječima; no, oni im ne odgovarahu ništa.

19 I dogodi se da sudac stade pred njih i reče: Zašto ne odgovarate na riječi ovih ljudi? Ne znate li da imam moć predati vas plamenu? I on im zapovjedi da govore; no oni ne odgovarahu ništa.

20 I dogodi se da oni otiđoše i pođoše svaki svojim putem, no dođoše ponovno sutradan; i sudac ih također udaraše ponovno po obrazima njihovim. I mnogi također istupiše, te ih udarahu, govoreći: Hoćete li ustati ponovno i suditi ovom narodu, i osuđivati zakon naš? Ako imate tako veliku moć, zašto ne izbavite sami sebe?

21 I mnogo im takvoga rekoše, škrgućući zubima svojim na njih, i pljujući na njih, i govoreći: Kako ćemo izgledati kad budemo prokleti?

22 I mnogo takvoga, da, svašta im takvoga rekoše; i tako im se oni izrugivahu mnogo dana. I uskratiše im hranu da bi gladovali, i vodu da bi žeđali; i također im uzeše odjeću njihovu tako da bijahu goli; i tako bijahu vezani čvrstim konopcima i zatočeni u tamnici.

23 I dogodi se, nakon što oni bijahu tako trpjeli mnoge dane (a to bijaše dvanaestoga dana, u desetom mjesecu, u desetoj godini vladavine sudaca nad narodom Nefijevim), vrhovni sudac nad zemljom Amonihinom i mnogi od učitelja njihovih i zakonoznanaca njihovih uđoše u tamnicu gdje Alma i Amulek bijahu vezani konopcima.

24 I vrhovni sudac stade pred njih, i udari ih ponovno, i reče im: Ako imate moć Božju izbavite sami sebe iz ovih uza, i tad ćemo povjerovati da će Gospod uništiti ovaj narod u skladu s riječima vašim.

25 I dogodi se da svi oni istupiše i udarahu ih, govoreći iste riječi, sve do posljednjega; i nakon što im posljednji govoraše moć Božja siđe na Almu i Amuleka, te se oni podigoše i stadoše na noge svoje.

26 I Alma zavapi, govoreći: Koliko ćemo dugo trpjeti ove velike nevolje, o Gospode? O Gospode, daj nam snage u skladu s vjerom našom koja je u Krista, i to sve do izbavljenja. I oni raskinuše konopce kojima bijahu vezani; i kad narod vidje to, poče bježati, jer strah od uništenja dođe na njih.

27 I dogodi se, toliko velik bijaše strah njihov da oni popadaše na zemlju, i ne domogoše se vanjskih vratiju tamnice; i zemlja se zatrese silno, a zidovi se tamnice raspukoše nadvoje, tako da padoše na zemlju; a vrhovni sudac, i zakonoznanci, i svećenici, i učitelji, koji udarahu Almu i Amuleka, pogiboše padom njihovim.

28 A Alma i Amulek iziđoše iz tamnice i ne bijahu ozlijeđeni; jer im Gospod udijeli moć, u skladu s vjerom njihovom koja bijaše u Krista. I oni smjesta iziđoše iz tamnice; i bijahu oslobođeni uza svojih; a tamnica se bijaše srušila na zemlju, i svaka duša unutar zidova njezinih, osim Alme i Amuleka, poginu; i oni smjesta uđoše u grad.

29 Tad narod, jer začu veliku buku, dotrči hrpimice na okup kako bi doznao uzrok toga; i kad oni opaziše Almu i Amuleka kako izlaze iz tamnice, i kako zidovi njezini bijahu pali na zemlju, veoma se uplašiše te pobjegoše iz nazočnosti Alme i Amuleka, i to kao što koza bježi s mladunčadi svojom ispred dva lava; i tako oni pobjegoše iz nazočnosti Alme i Amuleka.