1 I dogodi se, začetkom pete godine vladavine njihove poče se javljati sukob među narodom; jer neki čovjek, koji se zvaše Amliki, a on bijaše veoma lukav čovjek, da, mudar čovjek gledom na mudrost svijeta, i bijaše od reda čovjeka koji ubi Gideona mačem, koji bijaše pogubljen u skladu sa zakonom —

2 Evo, taj Amliki lukavstvom svojim odvuče mnogo naroda za sobom; i to toliko da oni počeše bivati veoma moćni; i oni počeše pokušavati postaviti Amlikija da bude kralj nad narodom.

3 Evo, to bijaše uznemirujuće narodu crkve, i također svima onima što ne bijahu odvučeni prema nagovaranjima Amlikijevim; jer oni znadoše da u skladu sa zakonom njihovim takvo nešto mora biti uspostavljeno glasom naroda.

4 Zato, kad bi bilo moguće da Amliki pridobije glas naroda, on bi ih, pošto bijaše opak čovjek, lišio njihovih prava i povlastica crkve; jer nakana njegova bijaše uništiti crkvu Božju.

5 I dogodi se da se narod skupi zajedno diljem cijele zemlje, svatko prema mišljenju svojem, bilo to za ili protiv Amlikija, u odijeljenim skupinama, i oni imahu mnoga prepiranja i začuđujuće međusobne sukobe.

6 I tako se oni skupiše zajedno kako bi dali glasove svoje o tome; i oni bijahu izneseni pred suce.

7 I dogodi se da glas naroda dođe protiv Amlikija, te on ne bijaše postavljen za kralja nad narodom.

8 Evo, to prouzroči mnogo radosti u srcima onih što bijahu protiv njega; no, Amliki podjari one koji bijahu za njega na srdžbu protiv onih koji ne bijahu za njega.

9 I dogodi se da se oni sabraše zajedno i posvetiše Amlikija da bude kralj njihov.

10 Evo, nakon što Amliki bijaše postavljen za kralja nad njima, on im zapovjedi da podignu oružje protiv braće svoje; i to on učini kako bi ih podložio sebi.

11 Evo, narod se Amlikijev razlikovaše po imenu Amlikijevom, nazivajući se Amlikijcima; a ostatak se nazivaše Nefijcima, ili narodom Božjim.

12 Dakle, narod Nefijaca bijaše svjestan nakane Amlikijaca, i zato se oni pripremahu suočiti se s njima; da, naoružaše se mačevima, i sabljama krivošijama, i lukovima, i strijelama, i kamenovima, i praćkama, i raznolikim oružjem ratnim svake vrste.

13 I tako oni bijahu pripremljeni suočiti se s Amlikijcima u vrijeme dolaska njihova. I bijahu imenovani časnici, i viši časnici, i vrhovni časnici, prema broju njihovu.

14 I dogodi se da Amliki naoruža ljude svoje raznolikim oružjem ratnim svake vrste; i on također postavi poglavare i vođe nad narodom svojim, da ih vode u rat protiv braće njihove.

15 I dogodi se da Amlikijci dođoše na brijeg Amnihu, koji bijaše istočno od rijeke Sidon, koja je tekla duž zemlje zarahemalske, i ondje oni počeše ratovati protiv Nefijaca.

16 Evo Alma, pošto bijaše vrhovni sudac i upravitelj naroda Nefijeva, zato on uziđe s narodom svojim, da, sa svojim časnicima i vrhovnim časnicima, da, na čelu četa svojih protiv Amlikijaca u boj.

17 I oni počeše ubijati Amlikijce na brijegu istočno od Sidona. I Amlikijci se sukobiše s Nefijcima s velikom snagom, toliko da mnogi od Nefijaca padoše pred Amlikijcima.

18 Ipak, Gospod ojača ruku Nefijaca, te oni ubijahu Amlikijce u velikom pokolju, tako da oni počeše bježati pred njima.

19 I dogodi se da Nefijci proganjahu Amlikijce cijeli taj dan, i ubijahu ih u velikom pokolju, toliko da bijahu pobijene od Amlikijaca dvanaest tisuća pet stotina trideset i dvije duše; i bijahu pobijene od Nefijaca šest tisuća pet stotina šezdeset i dvije duše.

20 I dogodi se, kad Alma ne mogaše više progoniti Amlikijce, on naredi da narod njegov razape šatore svoje u dolini Gideon, a dolina bijaše nazvana po onomu Gideonu što bijaše ubijen od ruke Nehorove mačem; i u toj dolini Nefijci razapeše šatore svoje za noć.

21 I Alma posla uhode da slijede ostatak Amlikijaca, kako bi mogao saznati o naumima njihovim i spletkama njihovim, pomoću čega bi se mogao braniti od njih, da bi sačuvao narod svoj od uništenja.

22 Evo, oni koje bijaše poslao da motre tabor Amlikijaca zvahu se Zeram, i Amnor, i Manti, i Limher; oni su bili ti koji iziđoše s ljudima svojim motriti tabor Amlikijaca.

23 I dogodi se da se sutradan oni vratiše u tabor Nefijaca u velikoj žurbi, i bijahu veoma zapanjeni i pogođeni velikim strahom, govoreći:

24 Gle, slijedili smo tabor Amlikijaca, i na našu veliku zapanjenost, u zemlji Minon, povrh zemlje zarahemalske, na putu prema zemlji Nefijevoj, ugledasmo brojnu vojsku Lamanaca; i gle, Amlikijci im se pridružiše;

25 I oni već navaljuju na braću našu u toj zemlji; a oni bježe pred njima sa stadima svojim, i ženama svojim, i djecom svojom prema gradu našemu; i osim ako ne požurimo, oni će zaposjesti grad naš, i očevi naši, i žene naše, i djeca naša bit će pobijeni.

26 I dogodi se da narod Nefijev uze šatore svoje i otputova iz doline Gideon prema gradu svojemu, a to bijaše grad Zarahemla.

27 I gle, dok prelažahu rijeku Sidon, Lamanci i Amlikijci, koji bijahu brojni gotovo poput pijeska morskoga, navališe na njih da ih unište.

28 Ipak, Nefijci bijahu ojačani rukom Gospodnjom, i oni mu se pomoliše žarko da ih izbavi iz ruku neprijatelja njihovih, zato Gospod usliša vapaje njihove i ojača ih, te Lamanci i Amlikijci padoše pred njima.

29 I dogodi se da se Alma borio protiv Amlikija mačem, licem u lice; i oni se sukobiše žestoko jedan s drugim.

30 I dogodi se da Alma, jer bijaše čovjek Božji, jer bijaše potaknut velikom vjerom, zavapi, govoreći: O Gospode, iskaži milosrđe i poštedi život moj, da mogu biti oruđe u rukama tvojim kako bih spasio i očuvao ovaj narod.

31 Evo, kad Alma izreče te riječi, sukobi se ponovno s Amlikijem; i bijaše ojačan toliko da ubi Amlikija mačem.

32 I također se sukobi s kraljem Lamanaca; no, kralj Lamanaca pobježe natrag pred Almom te posla straže svoje da se sukobe s Almom.

33 No, Alma se, sa stražama svojim, sukobi sa stražama kralja Lamanaca sve dok ih ne pobi i potisnu natrag.

34 I tako on raščisti tlo, ili zapravo obalu, što bijaše zapadno od rijeke Sidon, bacivši tijela Lamanaca koji bijahu ubijeni u vode Sidona, da bi tako ljudi njegovi mogli imati mjesta da prijeđu i sukobe se s Lamancima i Amlikijcima na zapadnoj strani rijeke Sidon.

35 I dogodi se, nakon što oni svi bijahu prešli rijeku Sidon, Lamanci i Amlikijci počeše bježati pred njima, premda bijahu toliko brojni da ne mogahu biti izbrojani.

36 I oni bježahu pred Nefijcima prema divljini što bijaše zapadno i sjeverno, dalje preko granica zemlje; i Nefijci ih proganjahu svom snagom svojom, i ubijahu ih.

37 Da, bijahu dočekivani sa svih strana, i ubijani, i potiskivani sve dok ne bijahu raspršeni na zapad i na sjever, sve dok ne stigoše do divljine što se zvaše Hermounts; a to bijaše onaj dio divljine koji bijaše preplavljen divljim i proždrljivim zvijerima.

38 I dogodi se da mnogi umriješe u divljini od rana svojih, a one zvijeri, a i strvinari iz zraka ih proždriješe; i kosti njihove bijahu nađene, i bijahu nagomilane na zemlji.