1 Evo, nakon što Alma bijaše izgovorio ove riječi, oni poslaše k njemu želeći saznati trebaju li vjerovati u jednoga Boga, da bi mogli steći ovaj plod o kojemu on bijaše govorio, ili kako trebaju zasijati sjeme, to jest riječ o kojoj bijaše govorio, za koju reče da mora biti posijana u srcima njihovim; ili na koji način trebaju započeti živjeti vjeru svoju.

2 I Alma im reče: Gle, rekoste da ne mogaste štovati Boga svojega zato što ste izbačeni iz sinagoga svojih. No gle, kažem vam, držite li da ne možete štovati Boga, ozbiljno griješite, i trebate istraživati Pisma; držite li da su vas ona podučila tome, ne razumijete ih.

3 Sjećate li se kako čitaste što Zenos, prorok iz davnine, reče o molitvi, to jest štovanju?

4 On, naime, reče: Milosrdan si, o Bože, jer ti usliša molitvu moju čak i kad bijah u divljini; da, ti bijaše milosrdan kad se moljah o onima koji bijahu neprijatelji moji, i ti ih okrenu k meni.

5 Da, o Bože, i ti bijaše milosrdan prema meni kad sam vapio k tebi na njivi svojoj; kad sam vapio k tebi u molitvi svojoj, i ti me usliša.

6 I opet, o Bože, kad se uputih kući svojoj, ti me usliša u molitvi mojoj.

7 I kad se uputih u sobicu svoju, o Gospode, i pomolih se tebi, ti me usliša.

8 Da, milosrdan si prema djeci svojoj kada vape k tebi, da bi ih čuo ti, a ne ljudi, i uslišat ćeš ih.

9 Da, o Bože, bio si milosrdan prema meni, i čuo si vapaje moje usred zborova svojih.

10 Da, i također si me čuo kad bijah izbačen i kad me prezreše neprijatelji moji; da, uslišao si vapaje moje i rasrdio se na neprijatelje moje, i pohodio si ih u srdžbi svojoj brzim uništenjem.

11 I čuo si me zbog nevolja mojih i iskrenosti moje; i zbog Sina svojega bio si tako milosrdan prema meni, zato ću vapiti k tebi u svim nevoljama svojim, jer u tebi je radost moja; jer ti odvrati sudove svoje od mene, zbog Sina svojega.

12 I tad im Alma reče: Vjerujete li tim Pismima koja napisaše oni iz davnine?

13 Gle, ako vjerujete, morate vjerovati što Zenos reče; jer gle, on reče: Ti odvrati sudove svoje zbog Sina svojega.

14 Sad gle, braćo moja, zapitao bih jeste li čitali Pisma? Ako jeste, kako možete ne vjerovati u Sina Božjega?

15 Jer nije zapisano da Zenos jedini govoraše o tomu, već i Zenok također govoraše o tomu —

16 Jer gle, on reče: Srdit si, o Gospode, na ovaj narod, jer ne žele razumjeti milosrđa tvoja koja ti udijeli njima zbog Sina svojega.

17 I evo, braćo moja, vidite da drugi prorok iz davnine svjedočaše o Sinu Božjemu, i zato što narod ne htjede razumjeti riječi njegove, oni ga kamenovaše do smrti.

18 No gle, to nije sve; ovi nisu jedini koji govorahu o Sinu Božjemu.

19 Gle, o njemu govoraše Mojsije; da, i gle, prauzor bijaše podignut u divljini, da bi svatko tko bi pogledao u nj mogao živjeti. I mnogi pogledaše i preživješe.

20 No, malo ih shvati značenje toga, i to zbog tvrdoće srdaca svojih. No, bijaše ih mnogo koji bijahu toliko otvrdnuli da ne htjedoše pogledati, zato izginuše. Evo, razlog što ne htjedoše pogledati jest zato što ne vjerovahu da će ih to iscijeliti.

21 O braćo moja, kad biste mogli biti iscijeljeni samo svrnuvši pogled svoj da možete biti iscijeljeni, zar ne biste pogledali brzo, ili biste li radije otvrdnuli srca svoja u nevjeri, i bili lijeni, te ne biste svrnuli pogled svoj tako da poginete?

22 Ako je tako, jao će doći na vas; no ako nije tako, tad svrnite pogled svoj i počnite vjerovati u Sina Božjega, da će on doći otkupiti narod svoj, i da će trpjeti i umrijeti kako bi pomirio za grijehe njihove; i da će ustati ponovno od mrtvih, što će ostvariti uskrsnuće, te će svi ljudi stati pred njega da im bude suđeno u posljednji i sudnji dan prema djelima njihovim.

23 I sad, braćo moja, želim da posijete ovu riječ u srca svoja, i dok ona počinje bubriti, isto je tako njegujte vjerom svojom. I gle, ona će postati stablo što uzrasta u vama u vječni život. I tad nek vam Bog udijeli da bremena vaša mogu biti laka kroz radost Sina njegova. I doista, sve to možete učiniti ako želite. Amen.