1 A sad, sine moj, imam nešto reći o obnovi o kojoj bijaše govoreno; jer gle, neki iskriviše Pisma, i zastraniše daleko zbog nje. I uviđam da ti um bijaše zabrinut također gledom na nju. No gle, ja ću ti to objasniti.

2 Kažem ti, sine moj, da je naum obnove nužan prema pravdi Božjoj; jer je nužno da sve bude vraćeno svome pravome redu. Gle, nužno je i pravično, u skladu s moću i uskrsnućem Kristovim, da duša čovječja bude pripojena svome tijelu, i da svaki dio tijela bude pripojen sebi.

3 I nužno je prema pravdi Božjoj da ljudima bude suđeno prema djelima njihovim; i ako djela njihova bijahu dobra u ovome životu, i želje srdaca njihovih bijahu dobre, da oni također, u posljednji dan, budu vraćeni onome što je dobro.

4 A ako su djela njihova zla, ona će im se vratiti za zlo. Zato, sve će biti vraćeno pravom redu svojemu, sve naravnom tijelu svojemu — smrtnost uzdignuta u besmrtnost, raspadljivost u neraspadljivost — uzdignuto u beskrajnu sreću da baštini kraljevstvo Božje, ili u beskrajnu bijedu da baštini kraljevstvo đavlovo, jedno s jedne strane, drugo s druge —

5 Jedan uzdignut u sreću u skladu sa željama svojim za srećom, ili u dobro u skladu sa željama svojim za dobrom; a drugi u zlo u skladu sa željama svojim za zlom; jer kako on željaše činiti zlo cijeli dan, isto će tako imati svoju naplatu u zlu kada noć dođe.

6 I tako je s druge strane. Ako li se pokajao za grijehe svoje, i ako je želio pravednost sve do svršetka dana svojih, isto će tako biti nagrađen pravednošću.

7 To su oni koje Gospod otkupi; da, to su oni koji su izneseni, koji su izbavljeni iz te beskrajne noći tame; i tako oni stoje ili padaju; jer gle, sami su svoji suci, bilo da će činiti dobro ili zlo.

8 Evo, odredbe su Božje nepromjenjive; dakle, put je pripravljen da svatko tko god želi može hoditi njime i biti spašen.

9 A sad gle, sine moj, ne izlaži se pogibelji još jedne uvrede protiv Boga svojega u onim pojedinostima nauka, u kojima si se dosad izlagao pogibelji da počiniš grijeh.

10 Nemoj držati da ćeš, zato što bijaše govoreno o obnovi, biti obnovljen od grijeha u sreću. Gle, kažem ti, opačina nikad ne bijaše sreća.

11 I evo, sine moj, svi ljudi koji su u stanju naravi, ili bih rekao, u tjelesnom stanju, u žuči su gorčine i u uzama bezakonja; oni su bez Boga u svijetu, i iđahu protivno naravi Božjoj; dakle, oni su u stanju protivnom naravi sreće.

12 A sad gle, je li značenje riječi obnova uzeti nešto u naravnom stanju i smjestiti to u nenaravno stanje, ili smjestiti to u stanje suprotno naravi njegovoj?

13 O, sine moj, to nije tako; već je značenje riječi obnova vratiti natrag ponovno zlo za zlo, ili tjelesno za tjelesno, ili đavolsko za đavolsko — dobro za ono što je dobro; pravedno za ono što je pravedno; pravično za ono što je pravično; milosrdno za ono što je milosrdno.

14 Zato, sine moj, gledaj da budeš milosrdan prema braći svojoj; postupaj pravično, sudi pravedno, i čini dobro neprestance; i budeš li činio sve to, tada ćeš primiti nagradu svoju; da, milosrđe će ti biti vraćeno ponovno; pravda će ti biti vraćena ponovno; pravedan će ti sud biti vraćen ponovno; i dobro će ti biti naplaćeno ponovno.

15 Jer će ti se ono što šalješ vratiti ponovno, i biti obnovljeno; zato, riječ obnova još potpunije osuđuje grešnika, i ne opravdava ga nipošto.