1 I tad se dogodi da sinovi Almini pođoše među narod navješćivati im riječ. A i Alma, sam, ne mogaše počinuti, te i on pođe.

2 Evo, nećemo reći ništa više o propovijedanju njihovu, osim da oni propovijedahu riječ, i istinu, u skladu s duhom proroštva i objave; i oni propovijedahu u skladu sa svetim redom Božjim po kojemu bijahu pozvani.

3 A sad se vraćam izvješću o ratovima između Nefijaca i Lamanaca u osamnaestoj godini vladavine sudaca.

4 Jer gle, dogodi se da Zoramci postadoše Lamanci; dakle, začetkom osamnaeste godine narod Nefijaca vidje kako Lamanci navaljuju na njih; zato oni obaviše pripreme za rat; da, oni skupiše čete svoje u zemlji Jeršon.

5 I dogodi se da Lamanci dođoše sa svojim tisućama; i oni dođoše u zemlju Antionum, koja je zemlja Zoramaca; i čovjek po imenu Zerahemna bijaše vođa njihov.

6 I evo, pošto Amalečani bijahu skloniji opačini i umorstvima nego što bijahu Lamanci, sami po sebi, zato Zerahemna postavi vrhovne časnike nad Lamancima, i oni svi bijahu Amalečani i Zoramci.

7 Evo to on učini da bi mogao sačuvati mržnju njihovu prema Nefijcima, da bi ih mogao dovesti pod vlast radi ostvarenja namjera svojih.

8 Jer gle, namjere njegove bijahu podjariti Lamance na srdžbu protiv Nefijaca; to on učini da bi mogao prisvojiti veliku moć nad njima, i također da bi mogao steći moć nad Nefijcima dovodeći ih u ropstvo.

9 I evo, namjera Nefijaca bijaše podržati zemlje svoje, i kuće svoje, i žene svoje, i djecu svoju, da bi ih mogli sačuvati od ruku neprijatelja svojih; i također da bi mogli sačuvati prava svoja i povlastice svoje, da, i također slobodu svoju, da bi mogli štovati Boga prema željama svojim.

10 Jer oni znadoše, padnu li u ruke Lamancima, tko god bude štovao Boga u duhu i u istini, pravoga i živoga Boga, njega će Lamanci uništiti.

11 Da, i oni također poznavahu žestoku mržnju Lamanaca prema braći njihovoj, koja bijahu narod Anti-Nefi-Lehija, koji bijaše nazvan narodom Amonovim — a oni ne htjedoše podignuti oružje, da, oni uđoše u savez i ne htjedoše ga prekršiti — zato, padnu li u ruke Lamancima, bit će uništeni.

12 A Nefijci ne htjedoše dopustiti da oni budu uništeni; zato im dadoše zemlje za baštinu njihovu.

13 A narod Amonov davaše Nefijcima velik dio imetka svojega za uzdržavanje četa njihovih; i tako Nefijci bijahu prinuđeni, sami, odolijevati protiv Lamanaca, koji bijahu mješavina Lamana i Lemuela, i sinova Jišmaelovih, i svih onih koji se bijahu odmetnuli od Nefijaca, a to bijahu Amalečani i Zoramci, te potomci svećenika Noinih.

14 Evo, ti potomci bijahu toliko brojni, gotovo koliko bijahu Nefijci; i tako Nefijci bijahu prisiljeni sukobljavati se s braćom svojom, i to sve do prolijevanja krvi.

15 I dogodi se, pošto se čete lamanske bijahu skupile u zemlji Antionum, gle, čete nefijske bijahu pripravne dočekati ih u zemlji Jeršon.

16 Evo, vođa Nefijaca, to jest čovjek koji bijaše postavljen za vrhovnoga zapovjednika nad Nefijcima — evo, vrhovni zapovjednik preuze zapovjedništvo nad svim četama nefijskim — i ime njegovo bijaše Moroni;

17 I Moroni preuze sve zapovjedništvo, te upravu nad ratovima njihovim. A bijaše mu samo dvadeset i pet godina kad bijaše postavljen za vrhovnog zapovjednika nad četama nefijskim.

18 I dogodi se da on dočeka Lamance u graničnim predjelima Jeršona, a narod njegov bijaše naoružan mačevima, i sabljama krivošijama, i svakovrsnim oružjem ratnim.

19 I kad čete lamanske vidješe da narod Nefijev, odnosno da Moroni pripremi narod svoj s prsnim oklopima, i štitovima u rukama, da, i također kacigama za zaštitu glava njihovih, i oni također bijahu odjeveni debelom odjećom —

20 Evo, vojska Zerahemnina ne bijaše pripremljena ničim takvim; oni imahu samo mačeve svoje, i sablje krivošije svoje, lukove svoje i strijele svoje, kamenove svoje i praćke svoje; i oni bijahu goli, osim kože koja bijaše opasana oko bokova njihovih; da, svi bijahu goli, osim Zoramaca i Amalečana;

21 Ali oni ne bijahu naoružani prsnim oklopima, niti štitovima — zato se silno bojahu četa nefijskih zbog oklopa njihovih, usprkos tome što broj njihov bijaše toliko veći od Nefijaca.

22 Gle, tad se dogodi da se oni ne usudiše navaliti na Nefijce u graničnim predjelima Jeršona; zato oni otiđoše iz zemlje Antionum u divljinu, i zaputiše se naokolo divljinom, dalje pored izvora rijeke Sidon, da bi mogli ući u zemlju Manti i uzeti u posjed tu zemlju; jer ne držahu da će čete Moronijeve znati kamo su otišli.

23 No dogodi se, čim oni bijahu otišli u divljinu, Moroni posla uhode u divljinu da motre tabor njihov; i Moroni također, znajući za proroštva Almina, posla neke ljude k njemu, tražeći od njega da zapita Gospoda kamo čete nefijske trebaju poći da se obrane od Lamanaca.

24 I dogodi se da riječ Gospodnja dođe k Almi, i Alma obavijesti glasnike Moronijeve da čete lamanske koračaju naokolo divljinom, da bi mogle prijeći u zemlju Manti, da bi mogle otpočeti napad na slabiji dio naroda. I ti glasnici pođoše i predadoše poruku Moroniju.

25 Tad Moroni, ostavivši dio vojske svoje u zemlji Jeršon, da ne bi kojim slučajem dio Lamanaca ušao u tu zemlju i uzeo grad u posjed, povede ostali dio vojske svoje i pokroči preko u zemlju Manti.

26 I on naredi da se sav narod u tom predjelu zemlje skupi za boj protiv Lamanaca, da bi obranio zemlje svoje i domovinu svoju, prava svoja i sloboštine svoje; zato oni bijahu pripravni za trenutak dolaska Lamanaca.

27 I dogodi se, Moroni naredi da vojska njegova bude skrivena u dolini koja bijaše blizu obale rijeke Sidon, koja bijaše zapadno od rijeke Sidon u divljini.

28 I Moroni postavi uhode unaokolo kako bi doznao kad će tabor Lamanaca doći.

29 I evo, pošto Moroni poznavaše namjeru Lamanaca, da namjera njihova bijaše uništiti braću svoju, ili ih podložiti i dovesti ih u ropstvo kako bi mogli uspostaviti kraljevstvo za sebe nad cijelom zemljom;

30 I pošto također znaše kako jedina želja Nefijaca bijaše sačuvati zemlje svoje, i slobodu svoju, i crkvu svoju, zato on ne smatraše grijehom da ih brani lukavim naumom; zato on otkri preko uhoda svojih kojim će smjerom Lamanci krenuti.

31 Zato on razdijeli vojsku svoju i odvede dio preko u dolinu, i sakri ih istočno, te južno od brda zvanog Ripla;

32 A ostatak sakri u zapadnu dolinu, zapadno od rijeke Sidon, i tako dolje do graničnih predjela zemlje Manti.

33 I tako, nakon što smjesti vojsku svoju po želji svojoj, bijaše pripravan dočekati ih.

34 I dogodi se da Lamanci uziđoše sjeverno od brda, gdje dio vojske Moronijeve bijaše skriven.

35 A kad Lamanci prođoše brdo Riplu, i dođoše u dolinu, i počeše prelaziti rijeku Sidon, vojska koja bijaše skrivena južno od brda, koju vođaše čovjek čije ime bijaše Lehi, i on povede vojsku svoju naprijed i opkoli Lamance na istoku u pozadini njihovoj.

36 I dogodi se da se Lamanci, kad vidješe Nefijce kako navaljuju na njih u pozadini njihovoj, okrenuše natrag i započeše sukob s vojskom Lehijevom.

37 I djelo smrti otpoče na obje strane, no ono bijaše stravičnije na strani Lamanaca, jer golotinja njihova bijaše izložena teškim udarcima Nefijaca mačevima njihovim i sabljama krivošijama njihovim, koji uzrokovahu smrt gotovo pri svakom udarcu.

38 Dok s druge strane bijaše tu i tamo čovjek koji pade među Nefijcima, zbog mačeva njihovih i gubitka krvi, jer oni bijahu zaštićeni gledom na životno važnije dijelove tijela, to jest važniji dijelovi tijela bijahu zaštićeni od udaraca lamanskih njihovim prsnim oklopima, i njihovim štitovima u rukama, i njihovim kacigama; i tako Nefijci nastavljahu djelo smrti među Lamancima.

39 I dogodi se da se Lamanci uplašiše zbog velikog uništenja među njima, i to sve dok ne počeše bježati prema rijeci Sidon.

40 A Lehi i ljudi njegovi ih ganjahu; i Lehi ih natjera u vode Sidona, i oni prijeđoše vode Sidona. A Lehi zadrži čete svoje na obali rijeke Sidon da ne prijeđu.

41 I dogodi se da Moroni i vojska njegova dočekaše Lamance u dolini, s druge strane rijeke Sidon, i počeše se obarati na njih i ubijati ih.

42 A Lamanci pobjegoše ponovno pred njima prema zemlji Manti; i dočekaše ih ponovno čete Moronijeve.

43 Evo, tom se prilikom Lamanci borahu žestoko; da, nikad ne bijaše poznato da se Lamanci borahu s tako silno velikom snagom i hrabrošću, ne, ni od samoga početka.

44 A nadahnuše ih Zoramci i Amalečani, koji bijahu vrhovni časnici i vođe njihovi, te Zerahemna, koji bijaše vrhovni časnik njihov, to jest vrhovni vođa i zapovjednik njihov; da, oni se borahu poput zmajeva, i mnogi od Nefijaca bijahu pobijeni rukama njihovim, da, jer oni rasjekoše nadvoje mnoge od kaciga njihovih, i probodoše mnoge od prsnih oklopa njihovih, i odsjekoše mnoge od ruku njihovih; i tako Lamanci udarahu u žestokoj srdžbi svojoj.

45 Ipak, Nefijci bijahu nadahnuti boljim ciljem, jer se ne borahu za kraljevstvo ni za moć, već se borahu za domove svoje i sloboštine svoje, žene svoje i djecu svoju, i sve svoje, da, za bogoštovne obrede svoje i crkvu svoju.

46 I oni činjahu ono što osjećahu da bijaše dužnost koju dugovahu Bogu svojemu; jer im Gospod reče, a također i ocima njihovim: Ukoliko niste krivi za prvu povredu, ni za drugu, ne dopustite sebi da budete pobijeni rukama neprijatelja svojih.

47 I opet, Gospod reče: Branite obitelji svoje sve do prolijevanja krvi. Dakle, iz tog se razloga Nefijci sukobljavahu s Lamancima, da obrane sebe, i obitelji svoje, i zemlje svoje, domovinu svoju, i prava svoja, i vjeroispovijest svoju.

48 I dogodi se, kad ljudi Moronijevi vidješe žestinu i srdžbu Lamanaca, upravo htjedoše ustuknuti i pobjeći od njih. A Moroni, uvidjevši nakanu njihovu, posla i nadahnu srca njihova ovim mislima — da, mislima o zemljama njihovim, slobodi njihovoj, da, oslobođenju njihovom od ropstva.

49 I dogodi se da se oni okrenuše na Lamance, i zavapiše uglas Gospodu Bogu svojemu za slobodu svoju i oslobođenje svoje od ropstva.

50 I oni se počeše suprotstavljati Lamancima s moću; i u taj isti sat kad zavapiše Gospodu za slobodu svoju, Lamanci počeše bježati pred njima; i oni pobjegoše sve do voda Sidona.

51 Evo, Lamanci bijahu brojniji, da, više nego dvostruko od broja Nefijaca; ipak, bijahu tjerani toliko da bijahu sabrani u jedno tijelo u dolini, na obali kraj rijeke Sidon.

52 Zato ih čete Moronijeve opkoliše, da, i to s obje strane rijeke, jer gle, na istoku bijahu ljudi Lehijevi.

53 Zato kad Zerahemna vidje ljude Lehijeve istočno od rijeke Sidon, a čete Moronijeve zapadno od rijeke Sidon, da su opkoljeni od Nefijaca, obuze ih strava.

54 Tad Moroni, kad vidje stravu njihovu, zapovjedi ljudima svojim da prestanu prolijevati krv njihovu.