1 I opet ja, Alma, pošto mi zapovjedi Bog da povedem Amuleka te da pođem i propovijedam ponovno ovomu narodu, to jest narodu koji bijaše u gradu Amonihi, dogodi se, kad im počeh propovijedati, oni se počeše sukobljavati sa mnom, govoreći:

2 Tko si ti? Držiš li da ćemo povjerovati svjedočanstvu jednog čovjeka, iako bi nam on propovijedao da će zemlja uminuti?

3 Evo, oni ne razumješe riječi koje govorahu; jer ne znadoše da će zemlja uminuti.

4 I oni rekoše također: Nećemo povjerovati riječima tvojim, iako bi prorokovao da će ovaj moćni grad biti uništen u jednom danu.

5 Evo, oni ne znadoše da Bog može učiniti takva čudesna djela, jer bijahu narod otvrdnula srca i tvrdoga vrata.

6 I oni rekoše: Tko je Bog, koji ne šalje više ovlasti od jednog čovjeka među ovaj narod, da im navješćuje istinu o nečemu tako velikom i čudesnom?

7 I oni istupiše kako bi stavili ruke svoje na me; no gle, ne učiniše to. A ja stajah s odvažnošću kako bih im navješćivao, da, odvažno im posvjedočih, govoreći:

8 Gle, o vi opaki i pokvareni naraštaju, kako to da zaboraviste predaju otaca svojih; da, kako li brzo zaboraviste zapovijedi Božje.

9 Ne spominjete li se kako otac naš, Lehi, bijaše izveden iz Jeruzalema rukom Božjom? Ne spominjete li se kako sve njih on vođaše kroz divljinu?

10 I jeste li zaboravili tako brzo koliko puta on izbavi oce naše iz ruku neprijatelja njihovih, i sačuva ih da ne budu uništeni, i to rukama vlastite braće svoje?

11 Da, i da ne bijaše nenadmašive moći njegove, i milosrđa njegova, i dugotrpnosti njegove prema nama, bili bismo neizbježno uklonjeni s lica zemaljskoga davno prije ovoga vremenskog razdoblja, a možda i izručeni stanju beskrajne bijede i jada.

12 Gle, sad vam kažem, on vam zapovijeda da se pokajete; i osim ako se ne pokajete, ne možete nipošto baštiniti kraljevstvo Božje. No gle, to nije sve — on vam je zapovjedio da se pokajete, ili će vas posvema zbrisati s lica zemaljskoga; da, pohodit će vas u srdžbi svojoj, i u žestokoj srdžbi svojoj neće se odvratiti.

13 Gle, zar se ne spominjete riječi što ih on izreče Lehiju, govoreći: Ukoliko budete obdržavali zapovijedi moje, napredovat ćete u zemlji? I opet rečeno je: Ukoliko ne budete obdržavali zapovijedi moje, bit ćete isključeni iz nazočnosti Gospodnje.

14 Evo, htio bih da se sjetite, budući da Lamanci ne obdržavahu zapovijedi Božje, bijahu isključeni iz nazočnosti Gospodnje. Evo, vidimo da riječ Gospodnja bijaše potvrđena u tome, i Lamanci bijahu isključeni iz nazočnosti njegove od početka prijestupa svojih u zemlji.

15 Ipak, kažem vam da će biti podnošljivije za njih u dan suda negoli za vas, ostanete li u grijesima svojim, da, čak i podnošljivije za njih u ovom životu negoli za vas, osim ako se ne pokajete.

16 Jer ima mnogo obećanja koja su ponuđena Lamancima; jer to je zbog predaja otaca njihovih što učini da oni ostadoše u svojem stanju neznanja; zato će Gospod biti milosrdan prema njima i produžiti postojanje njihovo u zemlji.

17 I u nekom će vremenskom razdoblju oni biti privedeni da povjeruju u riječ njegovu, i da saznaju o neispravnosti predaja otaca svojih; i mnogi će od njih biti spašeni, jer će Gospod biti milosrdan svima koji prizivaju ime njegovo.

18 No gle, kažem vam, ustrajete li u opačini svojoj, dani vaši neće biti produženi u zemlji, jer će Lamanci biti poslani na vas; i ne pokajete li se, oni će doći u vrijeme koje vi ne znate, i bit ćete pohođeni posvemašnjim uništenjem; i to će biti u skladu sa žestokom srdžbom Gospodnjom.

19 Jer on vam neće dopustiti da živite u bezakonjima svojim, te uništite narod njegov. Kažem vam: Ne; on bi radije dopustio da Lamanci unište sav narod njegov koji se naziva narodom Nefijevim, ako je već moguće da oni upadnu u grijehe i prijestupe, nakon što im toliko svjetla i toliko spoznaje dade Gospod Bog njihov;

20 Da, nakon što bijahu tako visoko povlašten narod Gospodnji; da, nakon što bijahu povlašteni iznad svakog drugog naroda, plemena, jezika i puka; nakon što im sve bijaše otkriveno, u skladu sa željama njihovim, i vjerom njihovom, i molitvama, o onomu što bijaše, i što jest, i što će doći;

21 Nakon što ih Duh Božji bijaše pohodio; nakon što razgovarahu s anđelima, i nakon što im glas Gospodnji govoraše; i nakon što imadoše duh proroštva, i duh objave, i također mnoge darove, dar govorenja jezicima, i dar propovijedanja, i dar Duha Svetoga, i dar prevođenja;

22 Da, i nakon što ih Bog izbavi iz zemlje jeruzalemske, rukom Gospodnjom; nakon što bijahu spašeni od gladi, i od bolesti, i od raznolikih oboljenja svih vrsta; i nakon što ojačaše u boju da ne bi bili uništeni; nakon što bijahu izvođeni iz ropstva uvijek iznova, i nakon što bijahu čuvani i očuvani sve do sada; i Bog ih blagoslivljaše napretkom sve dok se ne obogatiše svakovrsnim imetkom —

23 A sad gle, kažem vam, ako ovaj narod, koji primi toliko mnogo blagoslova iz ruke Gospodnje, prestupi protiv svjetla i spoznaje koje ima, kažem vam, bude li tako, to jest upadnu li oni u prijestup, bit će mnogo podnošljivije za Lamance nego za njih.

24 Jer gle, obećanja su Gospodnja ponuđena Lamancima, no, nisu vama, prestupite li; jer nije li Gospod izričito obećao i čvrsto proglasio da ćete vi, pobunite li se protiv njega, biti posve zbrisani s lica zemaljskoga?

25 I evo, iz ovog razloga, da ne biste bili uništeni, Gospod posla anđela svojega da pohodi mnoge od naroda njegova, navješćujući im da moraju poći i vikati snažno ovome narodu, govoreći: Pokajte se, jer kraljevstvo je nebesko posve blizu;

26 I za malo dana od sada Sin će Božji doći u slavi svojoj; a slava će njegova biti slava Jedinorođenca Očeva, punog milosti, nepristranosti, i istine, punog strpljivosti, milosrđa, i dugotrpnosti, koji brzo čuje vapaje naroda svojega i odgovara na molitve njihove.

27 I gle, on dolazi otkupiti one koji se budu krstili na pokajanje, vjerom u ime njegovo.

28 Zato, pripravite put Gospodnji, jer vrijeme je nadomak kad će svi ljudi žeti plaću za djela svoja, u skladu s tim kakva bijahu — ako bijahu pravedna, žet će spasenje duša svojih, u skladu s moću i izbavljenjem Isusa Krista; a ako bijahu zla, žet će prokletstvo duša svojih, u skladu s moću i zasužnjenjem đavlovim.

29 Evo gle, ovo je glas anđela kako vapi narodu.

30 A sad, ljubljena braćo moja, jer vi jeste braća moja, i trebate biti ljubljeni, i trebate uroditi djelima što priliče pokajanju, videći da su srca vaša silno otvrdnula protiv riječi Božje, i videći da ste izgubljen i propao narod.

31 Evo dogodi se, nakon što ja, Alma, izgovorih te riječi, gle, narod se razgnjevi na me zato što im rekoh da su narod otvrdnula srca i tvrdoga vrata.

32 I također zato što im rekoh da su izgubljen i propao narod, rasrdiše se na me, i pokušaše staviti ruke svoje na me kako bi me bacili u tamnicu.

33 No dogodi se, Gospod im ne dopusti da me uhvate taj put i bace u tamnicu.

34 I dogodi se da Amulek istupi, te im poče također propovijedati. I evo, riječi Amulekove nisu sve zapisane, ipak, dio je riječi njegovih zapisan u ovoj knjizi.