1 I tako možemo vidjeti kako su prijetvorna djeca ljudska, a i nepostojanost srdaca djece ljudske; da, možemo vidjeti kako Gospod u velikoj beskonačnoj dobroti svojoj blagoslivlja i obasipa napretkom one koji stave uzdanje svoje u nj.

2 Da, i možemo vidjeti kako upravo u ono vrijeme kad on obasipa napretkom narod svoj, da, u prirastu polja njihovih, sitnog i krupnog blaga njihova, i u zlatu, i u srebru, i u raznolikim dragocjenostima svake vrste i umijeća; štedeći živote njihove i izbavljajući ih iz ruku neprijatelja njihovih; smekšavajući srca neprijatelja njihovih tako da im ne objavljuju ratove; da, i ukratko, čineći sve za dobrobit i sreću naroda svojega; da, to je vrijeme kad oni otvrdnjuju srca svoja i zaboravljaju Gospoda Boga svojega, i gaze nogama svojim Sveca — da, i to zbog lagodnosti svoje i silno velika blagostanja svojega.

3 I tako vidimo da se oni, osim ako Gospod ne ukori narod svoj mnogim nevoljama, da, osim ako ih ne pohodi smrću i prepašću, i glađu i svakovrsnim pošastima, neće spomenuti njega.

4 O kako su bezumna, i kako tašta, i kako zla i đavolska, i kako su brza činiti bezakonje, i kako spora činiti dobro djeca ljudska; da, kako su brza poslušati riječi zloga i prikloniti srca svoja ispraznostima svjetskim!

5 Da, kako su brza uznositi se u oholosti; da, kako su brza hvastati se, i činiti sve vrste onoga što je bezakonje; i kako su spora spomenuti se Gospoda Boga svojega, i prikloniti uho savjetima njegovim, da, kako su spora hodati stazama mudrosti!

6 Gle, oni ne žele da Gospod Bog njihov, koji ih stvori, vlada i kraljuje nad njima; unatoč velikoj dobroti njegovoj i milosrđu njegovu prema njima, oni smatraju ništavnima savjete njegove i ne žele da on bude vodič njihov.

7 O kako li je velika ništavnost djece ljudske; da, manja su čak od praha zemaljskoga.

8 Jer gle, prah se zemaljski kreće ovamo i onamo, tako da se razdvaja, na zapovijed velikog i vječnog Boga našega.

9 Da, gle, na glas njegov bregovi i gore drhte i tresu se.

10 I moću glasa njegova oni pucaju i postaju ravni, da, i to poput doline.

11 Da, moću glasa njegova sva se zemlja potresa;

12 Da, moću glasa njegova temelji se ljuljaju, i to do samog središta.

13 Da, i kaže li on zemlji — Pokreni se — ona se pokreće.

14 Da, kaže li on zemlji — Pođi natrag, tako da to produžuje dan za mnogo sati — to je učinjeno;

15 I tako, prema riječi njegovoj, zemlja ide unatrag, i čovjeku se pričinja da sunce miruje; da, i gle, to je tako; jer je zasigurno zemlja ona koja se kreće, a ne sunce.

16 I gle, također, kaže li on vodama velike dubine — Isušite se — učinjeno je.

17 Gle, kaže li ovoj gori — Podigni se, i prijeđi tamo i obori se na onaj grad da bude zatrpan — gle, to je učinjeno.

18 I gle, sakrije li čovjek blago u zemlju, a Gospod reče — Nek je prokleto zbog bezakonja onoga koji ga sakri — gle, bit će prokleto.

19 I reče li Gospod — Budi prokleto, tako da te nitko ne nađe od ovog vremena nadalje i zauvijek — gle, nitko ga ne dobiva od sada nadalje i zauvijek.

20 I gle, reče li Gospod čovjeku — Zbog bezakonja svojih bit ćeš proklet zauvijek — to će biti učinjeno.

21 I reče li Gospod — Zbog bezakonja svojih bit ćeš isključen iz nazočnosti moje — on će učiniti da bude tako.

22 I jao onomu komu on to reče, jer tako će biti onome koji čini bezakonje, i on ne može biti spašen; dakle iz ovog razloga, kako bi se ljudi spasili, pokajanje bijaše naviješteno.

23 Zato, blagoslovljeni su oni koji se pokaju i poslušaju glas Gospoda Boga svojega; jer oni su ti koji će biti spašeni.

24 I neka Bog udijeli, u velikoj punini svojoj, da ljudi mogu biti privedeni k pokajanju i dobrim djelima, da se mogu obnoviti k milosti prema milosti, u skladu s djelima svojim.

25 I htio bih da svi ljudi budu spašeni. No čitamo da u velik i posljednji dan ima nekih koji će biti izbačeni, da, koji će biti odbačeni iz nazočnosti Gospodnje;

26 Da, koji će biti izručeni stanju beskrajne bijede, ispunjavajući riječi koje kažu: Oni koji su činili dobro imat će vječni život; a oni koji su činili zlo imat će vječno prokletstvo. I tako to jest. Amen.