1 I tad se dogodi, osamdeset i šeste godine Nefijci još uvijek ostadoše u opačini, da, u velikoj opačini, dok se Lamanci trudiše strogo obdržavati zapovijedi Božje prema zakonu Mojsijevu.

2 I dogodi se da te godine bijaše neki Samuel, Lamanac, koji dođe u zemlju zarahemalsku i poče propovijedati narodu. I dogodi se da on propovijedaše mnogo dana pokajanje narodu, i oni ga izbaciše, i on se upravo htjede vratiti u zemlju svoju.

3 No gle, glas mu Gospodnji dođe da se vrati ponovno i prorokuje narodu što god dođe u srce njegovo.

4 I dogodi se, oni ne dopustiše da on uđe u grad; zato on pođe i uspe se na zidinu njegovu, i ispruži ruku svoju i povika jakim glasom, i prorokovaše narodu što god Gospod stavljaše u srce njegovo.

5 I on im reče: Gle ja, Samuel, Lamanac, govorim riječi Gospodnje koje on stavlja u srce moje; i gle, on stavi u srce moje da reknem ovomu narodu kako mač pravde visi nad ovim narodom; i četiri stotine godina proći neće, a da mač pravde ne padne na ovaj narod.

6 Da, teško uništenje očekuje ovaj narod, i ono zasigurno dolazi na ovaj narod, i ništa ne može spasiti ovaj narod osim pokajanja i vjere u Gospodina Isusa Krista, koji će zasigurno doći na svijet, i pretrpjet će mnogo toga i bit će pogubljen za svoj narod.

7 I gle, anđeo mi Gospodnji navijesti to, i on donese radosnu vijest duši mojoj. I gle, bijah vam poslan da i vama navijestim to kako biste imali radosnu vijest; no gle, vi me ne htjedoste primiti.

8 Zato ovako govori Gospod: Zbog tvrdoće srdaca naroda Nefijaca, osim ako se ne pokaju, uzet ću riječ svoju od njih, i povući ću Duh svoj od njih, i neću ih trpjeti više, i okrenut ću srca braće njihove protiv njih.

9 I četiri stotine godina neće proći prije negoli učinim da budu udareni; da, pohodit ću ih mačem, i glađu, i pošašću.

10 Da, pohodit ću ih u žestokoj srdžbi svojoj, i bit će onih od četvrtog naraštaja koji će doživjeti, od neprijatelja vaših, da vide posvemašnje uništenje vaše; i to će zasigurno doći, osim ako se ne pokajete, govori Gospod; i oni iz četvrtog naraštaja uzrokovat će uništenje vaše.

11 No, pokajete li se i vratite li se Gospodu Bogu svojemu, odvratit ću srdžbu svoju, govori Gospod; da, ovako govori Gospod, blagoslovljeni su oni koji se pokaju i okrenu k meni, no jao onomu koji se ne kaje.

12 Da, jao ovom velikom gradu Zarahemli; jer gle, zbog onih koji su pravedni on je spašen; da, jao ovom velikom gradu, jer uviđam, govori Gospod, da ih ima mnogo, da, štoviše većina u ovom velikom gradu, koji će otvrdnuti srca svoja protiv mene, govori Gospod.

13 No, blagoslovljeni su oni koji se pokaju, jer njih ću poštedjeti. No gle, da nije pravednih koji su u ovom velikom gradu, gle, učinio bih da oganj siđe s neba i uništi ga.

14 No gle, radi pravednih je on pošteđen. No gle, vrijeme dolazi, govori Gospod, da ćete, kad izbacite pravedne iz sredine svoje, tada biti zreli za uništenje; da, jao ovom velikom gradu, zbog opačine i odvratnostī što su u njemu.

15 Da, i jao gradu Gideonu, zbog opačine i odvratnostī što su u njemu.

16 Da, i jao svim gradovima što su u zemlji unaokolo, koje posjeduju Nefijci, zbog opačine i odvratnostī što su u njima.

17 I gle, kletva će doći na zemlju, govori Gospod nad Vojskama, zbog djela naroda koji je u zemlji, da, zbog opačine njihove i odvratnosti njihovih.

18 I dogodit će se, govori Gospod nad Vojskama, da, veliki i pravi Bog naš, da tko god sakrije blago u zemlju više ga neće ponovno naći, zbog velike kletve te zemlje, osim ako nije pravedan čovjek i ako ga ne skriva Gospodu na brigu.

19 Jer želim, govori Gospod, da skrivaju blaga svoja za me; i prokleti su oni koji ne skrivaju blaga svoja za me; jer nitko ne skriva blaga svoja za me osim pravednih; a onaj koji ne skriva blaga svoja za me proklet je, a također i blago, i nitko ga neće vratiti natrag zbog kletve te zemlje.

20 I dan će doći kad će oni skrivati blaga svoja, zato što prikloniše srca svoja bogatstvu; i zato što prikloniše srca svoja bogatstvu svojemu, i skrivat će blaga svoja kad budu bježali pred neprijateljima svojim; zato što ih neće skrivati za me, prokleti su oni, a i blaga njihova; i u onaj će dan biti udareni, govori Gospod.

21 Pogledaj, narode ovog velikog grada, i poslušaj riječi moje; da, poslušaj riječi koje Gospod govori; jer gle, on govori da ste prokleti zbog bogatstva svojega, a i bogatstvo je vaše prokleto, jer prikloniste srca svoja njemu, i ne poslušaste riječi onoga koji vam ih dade.

22 Ne spominjete se Gospoda Boga svojega u onomu čime vas on blagoslovi, već se uvijek spominjete bogatstva svojega, ne zahvaljujući Gospodu Bogu svojemu za nj; da, srca vaša nisu privučena Gospodu, već se nadimlju velikom ohološću sve do hvastanja, i sve do velike nadutosti, zavisti, razdorā, zlobe, progonā, i umorstava, i svakovrsnih bezakonja.

23 Iz tog razloga Gospod Bog učini da kletva dođe na zemlju, a i na bogatstvo vaše, i to zbog bezakonja vaših.

24 Da, jao ovomu narodu, zbog ovoga vremena što dođe, kad vi izbacujete proroke, i rugate im se, i bacate kamenje na njih, i ubijate ih, i činite im svakovrsno bezakonje, baš kao što su činili oni u davnini.

25 I sad kad govorite, vi kažete: Da naši dani bijahu u dane otaca naših iz davnine, ne bismo ubijali proroke; ne bismo ih kamenovali, niti ih izbacivali.

26 Gle, vi ste gori od njih; jer živoga mi Gospoda, dođe li prorok medu vas i navijesti li vam riječ Gospodnju, što svjedoči o grijesima i bezakonjima vašim, vi se srdite na nj, i izbacujete ga, i tražite svakovrsne načine da ga uništite; da, reći ćete da je on lažni prorok, i da je grešnik, i od đavla, zato što svjedoči da su djela vaša zla.

27 No gle, dođe li čovjek među vas i reče li: Činite ovo, i nema bezakonja; činite ono i nećete trpjeti; da, reći će: Hodajte prema oholosti vlastitih srdaca svojih; da, hodajte prema oholosti očiju svojih, i činite što god srce vaše zaželi — i dođe li čovjek među vas i kaže ovo, primit ćete ga i reći da je on prorok.

28 Da, uzdizat ćete ga i dat ćete mu od imetka svojega; dat ćete mu od zlata svojega, i od srebra svojega, i zaodjenut ćete ga skupocjenom odjećom; i zato što vam govori laskave riječi, i kaže da je sve dobro, tad nećete naći mane na njemu.

29 O vi opaki i pokvareni naraštaju; vi otvrdnuli i tvrdovrati narode, koliko ćete dugo misliti da će vas Gospod trpjeti? Da, koliko ćete dugo dopuštati da vas vode bezumni i slijepi vođe? Da, koliko ćete dugo birati tamu umjesto svjetla?

30 Da, gle, srdžba Gospodnja već je raspaljena protiv vas; gle, on prokle zemlju zbog bezakonja vašega.

31 I gle, vrijeme dolazi kad će on prokleti bogatstvo vaše, tako da ono postane klizavo, tako da ga ne možete zadržati; i u danima siromaštva svojega ne možete ga sačuvati.

32 I u dane siromaštva svojega vapit ćete Gospodu; i uzalud ćete vapiti, jer pustošenje vaše već dođe na vas, i uništenje je vaše osigurano; i tad ćete plakati i kukati u onaj dan, govori Gospod nad Vojskama. I tad ćete jadikovati, i reći:

33 O, da se pokajah, i da ne ubijah proroke, i ne kamenovah ih, i ne izbacivah ih. Da, u onaj ćete dan reći: O, da se spominjasmo Gospoda Boga svojega u dan kad nam on dade bogatstvo naše, i tad ono ne bi postalo klizavo tako da ga izgubimo; jer gle, bogatstvo naše otiđe od nas.

34 Gle, mi odložimo oruđe ovdje, a sutradan ga više nema; i gle, mačevi su nam naši oduzeti u dan kad ih tražasmo za bitku.

35 Da, mi sakrismo blaga svoja, a ona nam iskliznuše iz ruku zbog kletve zemlje.

36 O, da se pokajasmo u dan kad nam riječ Gospodnja dođe; jer gle, zemlja je prokleta, i sve postade klizavo, i ne možemo to zadržati.

37 Gle, opkoljeni smo zlodusima, da, okruženi smo odasvud anđelima onoga koji nastojaše uništiti duše naše. Gle, bezakonja su naša velika. O Gospode, zar ne možeš odvratiti srdžbu svoju od nas? I to će biti jezik vaš u one dane.

38 No gle, dani kušnje vaše prođoše; vi odlagaste dan spasenja svojega sve dok nije zauvijek prekasno, i uništenje je vaše osigurano; da, jer vi tražaste sve dane života svojega ono što ne mogaste steći; i tražaste sreću čineći bezakonje, što je protivno naravi one pravednosti koja je u velikom i Vječnom Glavaru našemu.

39 O vi narode ove zemlje, kad biste samo čuli riječi moje! I molim se da se srdžba Gospodnja odvrati od vas, te da se pokajete i budete spašeni.