1 I dogodi se, pedeset i četvrte godine bijaše mnogo razdora u crkvi, a bijaše i sukob među narodom, toliko da bijaše mnogo krvoprolića.

2 I buntovan dio bijaše pobijen i istjeran iz zemlje, i oni otiđoše kralju Lamanaca.

3 I dogodi se da oni nastojaše podjariti Lamance na rat protiv Nefijaca; no gle, Lamanci bijahu silno uplašeni, toliko da ne htjedoše poslušati riječi tih odmetnika.

4 No, dogodi se, pedeset i šeste godine vladavine sudaca bijaše odmetnika koji uziđoše od Nefijaca k Lamancima; i oni uspješe s onim drugima podjariti ih na srdžbu protiv Nefijaca; i oni se cijelu tu godinu pripremahu za rat.

5 I pedeset i sedme godine oni siđoše protiv Nefijaca u boj i otpočeše djelo smrti; da, toliko da pedeset i osme godine vladavine sudaca uspješe zaposjesti zemlju zarahemalsku; da, i također sve zemlje, čak do zemlje koja bijaše blizu zemlje Izobila.

6 A Nefijci i čete Moronihine bijahu protjerani, i to u zemlju Izobila;

7 I ondje se oni utvrdiše protiv Lamanaca, od zapadnoga mora sve do istočnoga; a bijaše dan puta za Nefijca na međi koju bijahu utvrdili i na kojoj bijahu razmjestili čete svoje da brane sjevernu zemlju svoju.

8 I tako se ti odmetnici od Nefijaca, uz pomoć brojne vojske lamanske, domogoše svega posjeda nefijskoga koji bijaše u zemlji na jugu. I sve to bijaše učinjeno pedeset i osme i devete godine vladavine sudaca.

9 I dogodi se, šezdesete godine vladavine sudaca Moroniha uspje s četama svojim domoći se mnogih dijelova zemlje; da, oni zadobiše ponovno mnoge gradove koji bijahu pali u ruke Lamanaca.

10 I dogodi se, šezdeset i prve godine vladavine sudaca oni uspješe osvojiti ponovno čak polovinu svih posjeda svojih.

11 Evo, ovaj veliki gubitak Nefijaca, i veliki pokolj koji bijaše među njima, ne bi se dogodili da ne bijaše opačine njihove i odvratnosti njihove koja bijaše među njima; da, i to bijaše također među onima koji izjavljivahu da pripadaju crkvi Božjoj.

12 I to bijaše zbog oholosti srdaca njihovih, zbog silna bogatstva njihova, da, to bijaše zbog tlačenja njihova prema siromašnima, jer uskraćivahu hranu svoju gladnima, jer uskraćivahu odjeću svoju golima, i jer udarahu poniznu braću svoju po obrazima, jer izlagahu ruglu ono što je sveto, jer nijekahu duha proroštva i objave, jer ubijahu, pljačkahu, lagahu, otimahu, činjahu preljub, jer ustadoše u velikim sukobima, i jer prebjegoše u zemlju Nefijevu među Lamance —

13 I zbog te velike opačine svoje i hvastanja svojih vlastitom snagom svojom, oni bijahu prepušteni vlastitoj snazi svojoj; zato ne napredovahu, već bijahu mučeni i udarani, i tjerani pred Lamancima, sve dok ne izgubiše posjed gotovo svih zemalja svojih.

14 No gle, Moroniha propovijedaše mnogo toga narodu zbog bezakonja njihova, a također i Nefi i Lehi, koji bijahu sinovi Helamanovi, propovijedahu mnogo toga narodu, da, i prorokovahu im mnogo toga glede bezakonja njihovih, te što će im doći ne pokaju li se za grijehe svoje.

15 I dogodi se da se oni pokajaše, i u onoj mjeri u kojoj se pokajaše počeše napredovati.

16 Naime, kad Moroniha vidje da se oni pokajaše, usudi se povesti ih od mjesta do mjesta i od grada do grada, sve dok oni ne zadobiše ponovno jednu polovinu imetka svojega i jednu polovinu svih zemalja svojih.

17 I tako završi šezdeset i prva godina vladavine sudaca.

18 I dogodi se šezdeset i druge godine vladavine sudaca da Moroniha ne mogaše zadobiti više posjeda od Lamanaca.

19 Zato oni napustiše zamisao svoju da se domognu ostatka zemalja svojih, jer toliko brojni bijahu Lamanci da postade nemoguće Nefijcima steći više moći nad njima; zato Moroniha uposli sve čete svoje u držanju onih dijelova koje bijaše zauzeo.

20 I dogodi se, zbog veličine broja Lamanaca Nefijci bijahu u velikom strahu da će biti nadvladani, i zgaženi, i pobijeni, i uništeni.

21 Da, počeše se spominjati proroštava Alminih, a i riječi Mosijinih; i vidješe da bijahu tvrdovrat narod, te da smatrahu ništavnima zapovijedi Božje;

22 I da izmijeniše i pogaziše nogama svojim zakone Mosijine, to jest ono što mu Gospod zapovjedi da dade narodu; i vidješe da zakoni njihovi postadoše iskvareni, i da postadoše opak narod, toliko da bijahu opaki baš kao i Lamanci.

23 A zbog njihova bezakonja crkva poče propadati; i oni počeše ne vjerovati u duha proroštva i u duha objave; i sudovi Božji gledahu im neumoljivo u lice.

24 I oni vidješe da postadoše slabi poput braće svoje Lamanaca, i da ih Duh Gospodnji više ne čuvaše; da, on se bijaše povukao od njih zato što Duh Gospodnji ne prebiva u nesvetim hramovima —

25 Zato ih Gospod prestade čuvati svojom čudesnom i nenadmašivom moću, jer bijahu upali u stanje nevjere i strahovite opačine; i oni vidješe da Lamanci bijahu silno brojniji od njih, i osim ako ne prionu uz Gospoda Boga svojega, moraju neizbježno izginuti.

26 Jer gle, oni vidješe da snaga Lamanaca bijaše velika koliko i njihova snaga, i to čovjek na čovjeka. I tako upadoše u taj velik prijestup; da, tako postadoše slabi zbog prijestupa svojega, u razdoblju od nekoliko godina.