1 Sad gle, dogodi se da ja, Jakov, pošto posluživah mnogo narodu svojemu riječju (a ne mogu zapisati nego samo malo od riječi svojih, zbog teškoće urezivanja riječi naših na ploče), a znademo da ono što pišemo na pločama mora ostati;

2 Međutim, što god zapišemo na bilo čemu, osim na pločama, mora propasti i iščeznuti; no možemo zapisati nekoliko riječi na pločama, koje će pružiti djeci našoj, a i ljubljenoj braći našoj, nešto malo spoznaje o nama, to jest o ocima njihovim —

3 Evo, tome se radujemo; i trudimo se marljivo da bismo urezali ove riječi na ploče, nadajući se da će ih ljubljena braća naša i djeca naša primiti sa zahvalnim srcima, i istraživati ih kako bi učili s radošću, a ne sa žalošću, niti s prezirom, o prvim roditeljima svojim.

4 Naime, s ovom nakanom zapisivasmo ove stvari, da bi oni doznali kako znadosmo o Kristu, i imadosmo nadu u slavu njegovu mnogo stotina godina prije dolaska njegova; a nismo samo mi imali nadu u slavu njegovu, već i svi sveti proroci što bijahu prije nas.

5 Gle, oni vjerovahu u Krista, i štovahu Oca u ime njegovo, a i mi štujemo Oca u ime njegovo. I s ovom nakanom obdržavamo zakon Mojsijev, jer on upravlja duše naše k njemu; i iz tog razloga to nam je posvećeno kao pravednost, kao što se uračuna u pravednost Abrahamu u divljini što bijaše poslušan zapovijedima Božjim prinoseći sina svoga Izaka, a to je slika Boga i njegova Jedinorođenog Sina.

6 Stoga, mi istražujemo proroke, i imamo mnoge objave i duh proroštva; a imajući sva ta svjedočanstva stječemo nadu, i vjera naša postaje nepokolebljiva, toliko da doista možemo zapovijedati u ime Isusovo i sama nam se stabla pokoravaju, ili gore, ili valovi morski.

7 Ipak, Gospod nam Bog pokazuje slabost našu, kako bismo mogli znati da milošću njegovom i velikim milostivim djelima njegovim prema djeci ljudskoj imamo moć činiti te stvari.

8 Gle, velika su i čudesna djela Gospodnja. Kako li su neistražive dubine otajstava njegovih; i nemoguće je da čovjek otkrije sve putove njegove. I nitko ne poznaje putove njegove, osim ako mu nije objavljeno; stoga braćo, ne prezirite objave Božje.

9 Jer gle, moću riječi njegove čovjek dođe na lice zemaljsko, a ta zemlja bijaše stvorena moću riječi njegove. Stoga, ako Bog može govoriti i svijet postade, i govoriti i čovjek bijaše stvoren, o dakle, zašto ne bi mogao zapovijedati zemlji, ili djelu ruku svojih na licu njezinu, prema volji i želji svojoj?

10 Stoga braćo, ne nastojte savjetovati Gospoda, već primati savjet iz ruke njegove. Jer gle, sami znadete da on savjetuje u mudrosti, i u pravdi, i u velikom milosrđu nad svim djelima svojim.

11 Stoga, ljubljena braćo, izmirite se s njime kroz pomirenje Krista, Jedinorođenoga Sina njegova, i moći ćete zadobiti uskrsnuće, u skladu s moću uskrsnuća koja je u Kristu, i biti predstavljeni kao prvine Kristove Bogu, imajući vjeru, i zadobivši sigurnu nadu u slavu po njemu prije nego što se on očituje u tijelu.

12 A sad, ljubljeni, ne čudite se što vam kazujem ovo; jer zašto ne govoriti o pomirenju Kristovu, i ne težiti postizanju savršene spoznaje o njemu, kao i spoznaje o uskrsnuću i svijetu koji će doći?

13 Gle, braćo moja, onaj koji prorokuje, nek prorokuje tako da ljudi razumiju; jer Duh govori istinu i ne laže. Stoga, on govori o stvarima kakve uistinu jesu, i o stvarima kakve će uistinu biti; stoga, ove su nam stvari očitovane jasno, za spasenje duša naših. No gle, nismo samo mi svjedoci o tim stvarima; jer Bog ih također kazivaše prorocima iz davnine.

14 No gle, Židovi bijahu tvrdovrat narod, i ne osvrtahu se na riječi jasnoće, i ubijahu proroke, i tražahu ono što ne mogahu razumjeti. Stoga, zbog sljepoće svoje, a ta sljepoća dođe zbog gledanja povrh cilja, oni moraju svakako pasti; jer Bog im oduze jasnoću svoju, i predade im mnogo toga što ne mogu razumjeti, jer oni to željahu. A pošto željahu to, Bog to učini, da bi se spotakli.

15 I evo ja, Jakov, vođen sam Duhom da prorokujem; jer uviđam djelovanjem Duha što je u meni da će spoticanjem Židova oni odbaciti kamen na kojemu mogu graditi i imati siguran temelj.

16 No gle, prema Pismima, ovaj će kamen postati velik, i posljednji, i jedini siguran temelj na kome Židovi mogu graditi.

17 I evo, ljubljeni moji, kako je moguće da ovi, nakon što odbaciše siguran temelj, uzmognu ikad graditi na njemu, tako da on postane ugaoni kamen njihov?

18 Gle, ljubljena braćo moja, razotkrit ću vam ovo otajstvo; ne budem li nekako pokoleban od čvrstine svoje u Duhu, i ne spotaknem li se zbog prevelike brige svoje za vas.