1 A sad, govorim također o onima koji ne vjeruju u Krista.

2 Gle, hoćete li povjerovati u dan pohoda svojega — gle, kad Gospod dođe, da, i to onaj veliki dan kad zemlja bude smotana kao svitak, a počela se budu topila od žestoke vrućine, da, u onaj veliki dan kad budete dovedeni da stanete pred Jaganjca Božjega — hoćete li tada reći da nema Boga?

3 Hoćete li tad i dalje nijekati Krista, ili možete li motriti Jaganjca Božjega? Držite li da ćete prebivati s njim sa sviješću krivnje svoje? Držite li da biste mogli biti sretni prebivajući s tim svetim Bićem, kad su duše vaše raspete sviješću o krivnji što ste uvijek zlorabili zakone njegove?

4 Gle, kažem vam da biste bili jadniji prebivajući sa svetim i pravičnim Bogom, sa sviješću prljavštine svoje pred njim, nego što biste bili prebivajući s prokletim dušama u paklu.

5 Jer gle, kad budete privedeni vidjeti golotinju svoju pred Bogom, a i slavu Božju, i svetost Isusa Krista, to će upaliti plamen neugasiva ognja na vama.

6 Stoga, o vi nevjerni, okrenite se Gospodu; zavapite snažno k Ocu u ime Isusovo, da biste možda mogli biti proglašeni neokaljanima, čistima, svijetlima, i bijelima, jer bijaste očišćeni krvlju Jaganjčevom, u onaj velik i posljednji dan.

7 I opet govorim vama koji niječete objave Božje, i govorite da su one prestale, da nema objava, ni proroštava, ni darova, ni iscjeljivanja, ni govorenja jezicima, i tumačenja jezikā;

8 Gle, kažem vam, onaj tko zaniječe to ne poznaje evanđelje Kristovo; da, on nije čitao Pisma; a ako jest, ne razumije ih.

9 Jer ne čitamo li da je Bog isti jučer, danas i zauvijek, i u njemu nema promjene niti sjenke mijene?

10 I evo, ako zamisliste sebi boga koji se mijenja, i u kome ima sjenke mijene, tada zamisliste sebi boga koji nije Bog čudesa.

11 No gle, pokazat ću vam Boga čudesa, i to Boga Abrahamova, i Boga Izakova, i Boga Jakovljeva; i to je onaj isti Bog koji stvori nebesa i zemlju, i sve što je na njima.

12 Gle, on stvori Adama, a po Adamu dođe pad čovjekov. A zbog pada čovjekova dođe Isus Krist, i to Otac i Sin; a zbog Isusa Krista dođe otkupljenje čovjekovo.

13 A zbog otkupljenja čovjekova, koje dođe po Isusu Kristu, oni su vraćeni natrag u nazočnost Gospodnju; da, na taj su način svi ljudi otkupljeni, jer smrt Kristova ostvaruje uskrsnuće, koje ostvaruje otkupljenje od beskrajnog sna, a iz tog će se sna svi ljudi probuditi moću Božjom kad trublja zatrubi; i oni će izići, i mali i veliki, i svi će stati pred sud njegov, otkupljeni i odriješeni od ove vječne uze smrti, a ta je smrt vremenita smrt.

14 I tada dolazi sud Svečev nad njima; i tada dolazi vrijeme kad će onaj koji je prljav biti prljav i dalje; i onaj koji je pravedan bit će pravedan i dalje; onaj koji je sretan bit će sretan i dalje; i onaj koji je nesretan bit će nesretan i dalje.

15 A sad, o svi vi što zamisliste sebi boga koji ne može činiti čudesa, upitao bih vas: Je li sve to prošlo, o čemu govorah? Je li svršetak već došao? Gle, kažem vam: Ne; i Bog ne prestade biti Bog čudesa.

16 Gle, nije li to što Bog učini čudesno u očima našim? Da, i tko može shvatiti čudesna djela Božja?

17 Tko će reći da to ne bijaše čudo što riječju njegovom nebo i zemlja bivaju; i moću riječi njegove čovjek bijaše stvoren od praha zemaljskoga; i moću riječi njegove bijahu čudesa izvedena?

18 I tko će reći da Isus Krist ne učini mnoga moćna čudesa? I mnoga moćna čudesa bijahu učinjena rukama apostola.

19 A ako se čudesa izvođahu onda, zašto Bog prestade biti Bog čudesa, a ipak je nepromjenjivo Biće? I gle, kažem vam da se on ne mijenja; ako bi tako bilo, on bi prestao biti Bog; a on ne prestaje biti Bog, i on jest Bog čudesa.

20 A razlog zašto on prestaje činiti čudesa među djecom ljudskom jest što oni propadaju u nevjeru, i odstupaju od pravoga puta, i ne poznaju Boga u kojega bi se trebali uzdati.

21 Gle, kažem vam, tko god vjeruje u Krista, ništa ne sumnjajući, što god zaište Oca u ime Kristovo dat će mu se; i to je obećanje svima, sve do na kraj zemlje.

22 Jer gle, ovako reče Isus Krist, Sin Božji, učenicima svojim koji imahu ostati, da, a i svim učenicima svojim, tako da ga mnoštvo čuje: Idite po svem svijetu, i propovijedajte evanđelje svakom stvorenju;

23 I onaj koji povjeruje i krsti se bit će spašen, no onaj koji ne povjeruje bit će proklet;

24 I ovi će znaci pratiti one koji vjeruju — u ime će moje istjerivati đavle; govorit će novim jezicima; uzimat će zmije rukama; i ako popiju što smrtonosno to im neće nauditi; stavljat će ruke na bolesnike i oni će ozdravljati;

25 I tko god vjeruje u ime moje, ništa ne sumnjajući, njemu ću potvrditi sve riječi svoje, sve do na kraj zemlje.

26 I evo gle, tko se može suprotstaviti djelima Gospodnjim? Tko može zanijekati besjede njegove? Tko će se uzdići protiv svemoćne snage Gospodnje? Tko će prezreti djela Gospodnja? Tko će prezreti djecu Kristovu? Gle, svi vi koji ste prezirači djela Gospodnjih, jer ćete se začuditi i propasti.

27 O dakle, ne prezirite, i ne čudite se, već poslušajte riječi Gospodnje, i ištite Oca u ime Isusovo što god vam bude potrebno. Ne sumnjajte, već budite vjerni, i počnite kao u drevna vremena, i dođite Gospodu svim srcem svojim, i ostvarite spasenje svoje sa strahom i drhtanjem pred njim.

28 Budite mudri u danima kušnje svoje; svucite sa sebe svu nečistoću; ne ištite, da biste potratili to na požude svoje, već ištite s nepokolebljivom čvrstinom, da ne popustite nikakvoj napasti, već da služite pravomu i živomu Bogu.

29 Gledajte da ne budete kršteni nedostojno; gledajte da ne blagujete od sakramenta Kristova nedostojno; već gledajte da činite sve u dostojnosti, i činite to u ime Isusa Krista, Sina živoga Boga; i budete li činili to, i ustrajali do svršetka, nipošto nećete biti odbačeni.

30 Gle, govorim vam kao da govorah od mrtvih; jer znadem da ćete imati riječi moje.

31 Ne osuđujte me zbog nesavršenosti moje, niti oca mojega, zbog nesavršenosti njegove, niti one što pisahu prije njega; već radije dajte zahvale Bogu što vam očitova nesavršenosti naše, da biste mogli naučiti biti mudriji nego što mi bijasmo.

32 I evo, gle, mi napisasmo ovaj zapis u skladu sa znanjem našim, znakovima koji se nazivaju među nama prerađeni egipatski, koji bijahu predavani iz naraštaja u naraštaj i koje izmijenismo, u skladu s našim načinom govora.

33 I da ploče naše bijahu dovoljno velike pisali bismo na hebrejskom; no, hebrejski mi također izmijenismo; a da mogasmo pisati na hebrejskom, gle, ne biste imali nikakve nesavršenosti u zapisu našemu.

34 No, Gospod poznaje ono što zapisasmo, i također da nijedan drugi narod ne poznaje jezik naš; i zato što nijedan drugi narod ne poznaje jezik naš, zato on pripravi sredstvo za tumačenje njegovo.

35 I ovo je zapisano da bismo mogli oprati haljine svoje od krvi braće svoje, koja propadoše u nevjeru.

36 I gle, ovo što željasmo o braći svojoj, da, i to obnovu njihovu k spoznaji o Kristu, u skladu je s molitvama svih svetaca koji prebivahu u ovoj zemlji.

37 I neka Gospodin Isus Krist udijeli da molitve njihove budu uslišane u skladu s vjerom njihovom; i nek se Bog Otac spomene saveza koji sklopi s domom Izraelovim; i neka ga blagoslovi zauvijek, kroz vjeru u ime Isusa Krista. Amen.