Odsjek 117
Objava dana po Josephu Smithu, proroku, u Far Westu, Missouri, 8. srpnja 1838., gledom na neposredne dužnosti Williama Marksa, Newela K. Whitneyja i Olivera Grangera.
1–9, Gospodnji sluge ne smiju se lakomiti za onim što je vremenito, jer »što je imovina Gospodu?«; 10–16, Oni trebaju odbaciti sitnoću duše, i njihove će žrtve biti svete Gospodu.
1 Zaista, ovako govori Gospod sluzi svojemu Williamu Marksu, i također sluzi svojemu Newelu K. Whitneyju, nek oni srede poslove svoje brzo i otputuju iz zemlje Kirtlanda, prije nego što ja, Gospod, pošaljem ponovno snijeg na zemlju.
2 Nek se probude, i ustanu, i krenu, i ne otežu, jer ja, Gospod, zapovijedam to.
3 Stoga, budu li otezali neće biti dobro s njima.
4 Nek se pokaju za sve grijehe svoje, i sve lakome želje svoje, preda mnom, govori Gospod; jer što je imovina meni? govori Gospod.
5 Neka imanja u Kirtlandu budu predana radi dugova, govori Gospod. Pustite ih, govori Gospod, a što god ostane, neka ostane u rukama vašim, govori Gospod.
6 Jer nemam li ja ptice nebeske, i također ribe morske, i zvijeri planinske? Ne načinih li ja zemlju? Ne držim li ja sudbine svih vojski naroda zemaljskih?
7 Stoga, neću li učiniti da samotna mjesta propupaju i procvjetaju, i rode u izobilju? govori Gospod.
8 Nema li dosta mjesta na gorama Adam-ondi-Ahmana, i na ravnicama Olaha Shinehaha, to jest u zemlji gdje Adam prebivaše, tako da se vi lakomite za onim što je samo kap, a zanemarujete važnije stvari?
9 Dakle, uziđite ovamo u zemlju naroda mojega, to jest Sion.
10 Neka sluga moj William Marks bude vjeran nad malo stvari, pa će biti vladar nad mnogo toga. Neka predsjedava posred naroda mojega u gradu Far Westu, i neka bude blagoslovljen blagoslovima naroda mojega.
11 Nek se sluga moj Newel K. Whitney zastidi družine Nikolaita i svih tajnih odvratnosti njihovih, i sve svoje sitnoće duše preda mnom, govori Gospod, te uziđe u zemlju Adam-ondi-Ahman, i bude biskup narodu mojemu, govori Gospod, ne imenom nego djelom, govori Gospod.
12 I opet, kažem vam, spominjem se sluge svojega Olivera Grangera; gle, zaista kažem mu da će se ime njegovo čuvati u svetoj uspomeni iz naraštaja u naraštaj, u vijeke vjekova, govori Gospod.
13 Dakle, nek se on usrdno bori za otkupljenje Prvog predsjedništva Crkve moje, govori Gospod; a kad padne, ustat će ponovno, naime, žrtva će njegova biti svetija meni nego dobitak njegov, govori Gospod.
14 Dakle, nek on uziđe ovamo brzo, u zemlju Sion; i u pravo vrijeme bit će postavljen za trgovca imenu mojemu, govori Gospod, na dobrobit naroda mojega.
15 Zato neka nitko ne prezire slugu mojega Olivera Grangera, već neka blagoslovi naroda mojega budu na njemu u vijeke vjekova.
16 I opet, zaista kažem vam, nek se svi sluge moji u zemlji Kirtlandu spominju Gospoda Boga svojega, i doma mojega također, da ga drže i čuvaju svetim, i da obore mjenjače novca u pravo vrijeme moje, govori Gospod. Upravo tako. Amen.