3 Znajući ovo najprije, da će u posljednjim danima doći izrugivači, hodajući u skladu s vlastitim požudama.

4 Niječući Gospodina Isusa Krista, i govoreći: Gdje je obećanje dolaska njegova? Jer otkad oci zaspaše, sve se mora nastaviti kao što jest, i moraše se nastaviti kao što jest od početka stvaranja.

5 Jer o ovome su hotimično u neznanju: da od starina nebesa, i zemlja koja stoji u vodi i izvan vode, bijahu stvoreni riječju Božjom;

6 I riječju Božjom svijet koji tada bijaše, jer bijaše preplavljen vodom, propade;

7 No nebesa, i zemlja koji su sada, čuvaju se istom riječju, zadržani za oganj do dana suda i propasti bezbožnih ljudi.

8 Ali gledom na dolazak Gospodnji, ljubljeni, ne želim da ste u neznanju o ovoj jednoj stvari, da je jedan dan s Gospodom kao tisuću godina, i tisuću godina kao jedan dan.

9 Gospod nije nemaran gledom na svoje obećanje i dolazak, kako neki ljudi gledaju na nemar; već je dugotrpan prema nama, nije voljan da itko propadne, već da svi dođu k pokajanju.

10 Ali dan će Gospodnji doći poput tata u noći, u kojoj će se nebesa potresti, i zemlja će također drhtati, i gore će se topiti, i uminuti s velikom bukom, i počela će biti ispunjena žestokom vrućinom; zemlja će također biti ispunjena, i raspadljiva djela što su u njoj bit će spaljena.

11 Ako će, dakle, sve ovo biti uništeno, kakve osobe trebate biti u svetom ponašanju i božanskoj naravi,

12 Gledajući na, i pripremajući se za dan dolaska Gospodnjeg kada će se raspadljive stvari s nebesa, što su u plamenu, rastvoriti, i gore će se topiti od žestoke vrućine?

13 Ipak, ustrajemo li, bit ćemo sačuvani u skladu s obećanjem njegovim. I mi tražimo novo nebo, i novu zemlju, na kojoj prebiva pravednost.