PJS, Postanak 14:25–40. Usporedi Postanak 14:18–20
Melkisedek blagoslivlja Abrama. Opisuju se Melkisedekovo veliko službeništvo te moći i blagoslovi Melkisedekovog svećeništva.
25 I Melkisedek uzdignu glas svoj i blagoslovi Abrama.
26 Evo, Melkisedek bijaše čovjek vjere, koji činjaše pravednost; i kao dijete bojaše se Boga, i zaustavljaše ustā lavova, i gašaše nasilje vatre.
27 I tako, nakon što bijaše odobren od Boga, on bijaše zaređen za velikog svećenika prema redu saveza koji Bog sklopi s Henokom,
28 A ono bijaše prema redu Sina Božjega; a taj red dođe, ne od čovjeka, ni volje čovjekove; niti od oca ni majke, niti od početka danā ni svršetka godina; već od Boga;
29 I ono bijaše izručeno muškarcima pozivom vlastitog glasa njegova, prema vlastitoj volji njegovoj, svima onima koji povjerovahu u ime njegovo.
30 Jer Bog se sam sobom zakle Henoku i potomstvu njegovu prisegom; da će svatko tko je zaređen prema ovome redu i pozivu imati moć, po vjeri, rušiti planine, razdjeljivati mora, isušivati vode, izvrtati ih iz toka njihova;
31 Odupirati se vojskama narodā, razdjeljivati zemlju, razbijati svaku uzu, stajati u nazočnosti Božjoj; činiti sve prema volji njegovoj, prema zapovijedi njegovoj, podjarmljivati kneževstva i moći; i ovo po volji Sina Božjega koji bijaše otprije postanka svijeta.
32 I muškarci koji imahu ovu vjeru, koji dostigoše ovaj red Božji, bijahu preneseni i uzeti na nebo.
33 I evo, Melkisedek bijaše svećenik ovoga reda; zato on postignu mir u Šalemu, i bijaše prozvan Knezom mira.
34 I narod njegov činjaše pravednost, i zadobi nebo, i tražaše grad Henokov kojega Bog bijaše ranije uzeo, odvajajući ga od zemlje, sačuvavši ga za posljednje dane, to jest svršetak svijeta.
35 I Bog reče, i zakle se prisegom, da će se nebesa i zemlja smotati; i sinovi će Božji biti iskušani kao vatrom.
36 I ovoga Melkisedeka, nakon što on tako uspostavi pravednost, narod njegov prozva kraljem neba, ili, drugim riječima, Kraljem mira.
37 I on uzdignu glas svoj, i blagoslovi Abrama, jer bijaše veliki svećenik, i čuvar spremišta Božjeg;
38 Onaj koga Bog postavi da prima desetinu za siromašne.
39 Stoga, Abram mu plaćaše desetinu od svega što imaše, od svih bogatstava koja posjedovaše, koja mu Bog dade više od onoga što mu bijaše potrebno.
40 I dogodi se da Bog blagoslovi Abrama, i dade mu bogatstva, i čast, i zemlje za vječni posjed; u skladu sa savezom koji bijaše sklopio, i u skladu s blagoslovom kojim ga Melkisedek blagoslovi.