9 I Abram reče: Gospode Bože, kako ćeš mi dati ovu zemlju za vječnu baštinu?

10 I Gospod reče: Iako ti bijaše mrtav, ipak zar ti je ne mogu dati?

11 A ako umreš, ipak ćeš je posjedovati, jer dan dolazi kad će Sin Čovječji živjeti; ali kako može živjeti ako ne bude mrtav? Mora najprije biti oživljen.

12 I dogodi se da Abram gledaše naprijed i vidje dane Sina Čovječjega, i bijaše radostan, i duša njegova nađe počinak, i on povjerova u Gospoda; i Gospod mu to uračuna kao pravednost.