5 A sad, o dva sina tvoja, Efrajimu i Manašeu, koji ti se rodiše u zemlji Egiptu, prije nego što ja dođoh k tebi u Egipat; gle, oni su moji, i Bog otaca mojih blagoslovit će ih; baš kao Ruben i Šimun bit će blagoslovljeni, jer su moji; stoga će biti nazvani prema imenu mojemu. (Zato bijahu nazvani Izrael.)

6 A porod tvoj koji ti se rodi nakon njih, bit će tvoj, i bit će nazvan prema imenu braće svoje u baštini svojoj, u plemenima; zato oni bijahu nazvani plemena Manašea i Efrajima.

7 I Jakov reče Josipu: Kad mi se Bog otaca mojih ukaza u Luzu, u zemlji kanaanskoj; on mi se zakle da će dati meni, i potomstvu mojemu, zemlju za vječni posjed.

8 Zato, o sine moj, on me blagoslovi podignuvši tebe da mi budeš sluga, spasivši dom moj od smrti;

9 Izbavivši narod moj, braću tvoju, od gladi koja bijaše teška u zemlji; stoga će Bog otaca tvojih blagosloviti tebe, i plod bokova tvojih, tako da će oni biti blagoslovljeni iznad braće tvoje, i iznad doma oca tvojega;

10 Jer ti pobijedi, i dom oca tvojega pokloni se tebi, baš kao što ti bijaše pokazano prije nego što bijaše prodan u Egipat rukama braće tvoje; stoga će ti se braća tvoja klanjati, iz naraštaja u naraštaj, plodu bokova tvojih zauvijek;

11 Jer ti ćeš biti svjetlo narodu mojemu, da ih izbaviš u danima sužanjstva njihova, iz ropstva; i da im doneseš spasenje, kad budu posve zgrbljeni pod grijehom.